'Ponekad poželim skinuti dojku sa sebe kako bih se odmorila'
Svatko ima mišljenje o dojenju: kada početi, kada prestati, gdje se to radi i gdje se nikada ne smije vidjeti nepokrivena bradavica.
Dojenje je najzdravija opcija za hranjenje djeteta, ali za majke može biti prilično zahtjevna. Danas ipak sve više mama govori o realnosti dojenja koje u mamama često izaziva pravi vrtlog emocija. Da je to potpuno normalno i očekivano, odlučila je otkriti Lillian Jamfar majka troje djece i blogerica.
“Dojenje nikad nije jednostavno, bez obzira na to koliko imaju godina", napisala je Lilian na svom Instagram profilu i tako još jednom otvorila temu o produženom dojenju. "Ponekad poželim skinuti dojku sa sebe i dati je tebi da bih se odmorila i naspavala tijekom noći”, napisala je obraćajući se svojoj kćeri.
Koja je gornja granica za dojenje?
Jamfar je priznala da u sebi neprestano vodi borbe. Pita se je li njezina kći već dovoljno stara da ne treba majčino mlijeko. Razmišlja o tome da probudi partnera.
Može li produženo dojenje imati posljedice?
Na pitanje kada je vrijeme za odvikavanje od dojenja, odnosno može li produženo dojenje imati neke štetne posljedice, objašnjava Tomislav Kuljiš, osnivač Centra Prirodno roditeljstvo i autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj':
"U kulturama u kojima se uopće ne priča o odvikavanju od dojenja, uobičajeno je da mama doji dijete do četvrte, pete, nekad i šeste godine, odnosno dok dijete samoinicijativno ne prestane s dojenjem. Mami je to najnormalnija stvar i prekidanje dojenja uopće nije tema. Danas kod nas nema puno mama koje tako dugo doje, no ako je njima to u redu, mogu se nositi s tim i imaju mogućnost, dobro je da znaju da time neće napraviti ništa loše.
Realnost je da u današnjem industrijskom svijetu, gdje mama svoju pažnju i energiju mora dijeliti s poslom i svim drugim obavezama, dojenje može postati iscrpljujuća, zahtjevna aktivnost pa mame ponekad čekaju trenutak da što prije prekinu s tim. Onda postavljaju pitanje kada mogu prekinuti s dojenjem, a da to ne bude loše i traumatsko iskustvo za dijete. Ne može se reći da je to s toliko i toliko godina ili mjeseci, već to izrazito ovisi o tome kako je dijete prošlo u prvoj godini namirenja s mamom, o senzibilnosti i potrebitosti djeteta.
Ako tražimo trenutak u kojem će biti moguće prekinuti dojenje, onda moraju biti zadovoljena dva uvjeta. Prvi je da djetetov sustav spreman ili sposoban lišiti se regulacije kroz dojenje i samostalno održavati svoje unutarnje fiziološko stanje, bez da ga mama regulira kroz dojenje. To obično dolazi nakon dovršene separacije, a to može biti s dvije, tri, četiri godine.
Dakle, prvi uvjet je da je djetetov sustav potpuno spreman pustiti dojenje, no drugi uvjet je da je mama definitivno u sebi na čisto s tim da želi prekinuti. Jer čak i ako je dijete sposobno pustiti dojenje, dok osjeća da je mama ambivalentna u vezi toga, drži se za onaj dio gdje bi mama ipak možda htjela nastaviti, osjeća da mama nije na čisto s tim, i ne želi pustiti mamu. Onda mamina neodlučnost pretvori proces prekidanja dojenja u mrcvarenje i za dijete i za mamu, što zna završiti time da mama odustane od pokušaja prekidanja dojenja, pa to onda period dojenja produži za puno mjeseci i tada je puno teže prekinuti dojenje jer je dijete hipersenzibilizirano, prestrašeno i protreseno u sebi, i ne pušta više mamu tek tako.
Važno je da mama dođe do trenutka kad zaista više ne može i kad za nju više nastavak dojenja ne dolazi u obzir. Ako je djetetov sustav u tom trenutku spreman lišiti se dojenja, dojenje se može prekinuti, jer će dijete primiti informaciju, osjetiti od mame da je to to. Dok to ne osjeti, neće pustiti, i dok nije sposobno samo se regulirati, neće pustiti, osim što ako pritisak bude prejak, morat će napraviti neke kompenzatorne mehanizme u svom sustavu, koji će biti zapravo način nošenja s traumatskim iskustvom, koje će ostaviti određene posljedice, pa bi bilo dobro da se dijete, prije nego što je spremno, ne izlaže pokušajima prekidanja ili prekidanju dojenja."