'Odgojitelji pod ovolikim teretom i stresom rade do 67. godine'
Zamisli se da si sama u sobi s još od 13 do 19 djece u dobi do tri godine. To su bebe kojima moraš promijeniti pelene, hraniti ih, igrati se, učiti ih, a pri tome uvijek trebaš imati osmjeh na licu, biti dobre volje. Odgojiteljice rade u dvije smjene po 5,5 do 7 sati, što znači da se u najboljem slučaju preklapaju četiri sata, a ostatak vremena je samo jedna “teta” s djecom. Broj odgojitelja i broj djece u grupi je nešto što je apsolutno najveći problem odgojiteljima u njihovom dnevnom radu.
Problem je zbog toga što se nažalost ne poštuje državno-pedagoški standard koji je donesen 2008. godine. "Sad je 2019., a taj standard nije zaživio na način kako je trebao jer kada je rađen, imao je u fokusu prava i interes djeteta, zadovoljavanje njihovih potreba, broj izvršioca, prostor i sve. Međutim, mnogi gradovi u Hrvatskoj, bez obzira na to što su imali prijelazni period od 5 godina, trebali su se uskladiti i svoje prostorne i smještajne kapacitete prilagoditi tom standardu. Nažalost to se nije dogodilo i zbog toga mi imamo veliki broj djece u odgojnim grupama", ispričala nam je predsjednica Sindikata obrazovanja, kulture i medija Božica Žilić.
Znaš vrtić koji bi dobro iskoristio 50.000 kn?
Svakom kupovinom Pampersovih pelena doprinosite prikupljanju 100 000 kn koje ćemo raspodijeliti između 3 vrtića koji osmisle najbolje projekte za svoje polaznike. Prijavi svoj vrtić!
Broj djece u grupama ovisi o dobi
Taj standard predviđa da broj djece u grupama ovisi o dobi. Djece od 13 do 18 mjeseci trebalo biti najviše 8 u grupi. Po istraživanju koje je sindikat proveo 2014. i 2017. na velikom uzorku stanje je ovakvo: "Standard kaže da ih u toj dobi treba biti osmero, u prosjeku ne postoji grupa manja od 19 do 21 djeteta. U trećoj godini života u grupi bi ih najviše smjelo biti 14, a ne postoji grupa manja od 24 do 26 djece", naglašava Žilić. Treba znati da je to broj djece na jednog odgajatelja u jednoj smjeni. Jedino u ono vrijeme priprema za ručak su dva odgojitelja skupa u prosjeku sat do sat i pol. Što su djeca starija to preklapanje odgajatelja može biti i manje i poslije toga naravno popodnevi odgajatelj ostaje sam s djecom. To je kronični i dugoročni problem.
Stari vrtići, nedostatak prostora, asistenata
Većina vrtića u Hrvatskoj je stara oko 30, 40 godina. Iako se grade novi vrtići koji prate taj standard i tako zadovoljavaju sve uvjete, što to vrijedi kada je broj djece uvijek isti. "Gradovi ne prate taj razvoj sustava na način kakva su demografska kretanja", kaže Žilić te dodaje da to "i samoj djeci to zna neki put predstavljati problem, a isto tako i odgajateljima koji su kontinuirano izloženi tom fizičkom i psihičkom pojačanom naporu jer je to izuzetno težak, zahtjevan i kompleksan posao. I ako ga stavljate u takvu situaciju onda ne možemo očekivati da to dugotrajno može biti dobro rješenje".
Ovaj sindikat je od 2014. godine upravo na neki način jedan od svojih prioriteta stavio uvjete rada svojih zaposlenika i članova sindikata, prije svega odgojno obrazovnih radnika.
"Mi smo kao sindikat upravo mnoge gradove, a prije svega Grad Zagreb, pokušali staviti u tu situaciju da jednostavno nemamo više strpljenja zbog zdravlja naših ljudi tolerirati da se sustav tome ne prilagođava pa smo imali četiri prosvjeda". Promjene su se dogodile, možda one nisu suštinske i kvalitativno najbolje, "ali problem je bio i to što je do prije par godina bilo tolerirajuće da na tako veliki broj djece imate najmanje još po četvero djece s posebnim potrebama plus jedno do dva djeteta s teškoćama u razvoju. Možete zamisliti onda koliki je to još dodatan napor odgojiteljima", ispričala je Žilić. To su djeca koja zbog svojih zdravstvenih ili razvojnih teškoća vas trebaju puno više.
Njihov pritisak prema lokalnim osnivačima ipak je malo urodio plodom. "Konkretno Grad Zagreb zbog ukazivanja da to više nije tolerirajuće, zaposlio je skoro 190 takozvanih trećih odgojitelja pomagača koji su uvedeni u grupe gdje postoje djeca s posebnim potreba i poteškoćama u razvoju pa je to na neki način olakšalo iako se zna dogoditi da na tako veliki broj djece imate tri odgojitelja, ali radite u minimalnom prostoru i to po neki puta bude onako na granici znanstvene fantastike".
Zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema pozivu i kreativnosti odgajatelja oni od nemoguće situacije izvuku maksimalno. Ali oni ne mogu izmisliti veći prostor, ne mogu stvoriti bolju opremljenost, ali sa svojim entuzijazmom i angažmanom kompenziraju tako da mi kao roditelji, a prije svega djeca, nikada "tu težinu svega onoga što mi moramo u danu izmisliti da stvorimo najbolje uvjete ne vide, što je dobro, ali opet to dugotrajno i ne može biti dobro rješenje".
"Ti ciljevi s papira su vrlo onako jako dobro zamišljeni, svi se pozivaju na to i kažu da se treba humanizirati okruženje u kojem se djeca igraju, istražuju, uče da se stvara pozitivno ozračje, ja samo kažem to su ciljevi, ali s papira, jer oni na žalost u praksi ne žive", upozorava Žilić.
Osim toga, ne može se dozvoliti da odgajatelji pod ovolikim teretom i stresom rade do 67 godina. "U našem zanimanju nema kolegice koja nakon 25 godina radnog staža zbog težine posla i zbog uvjeta koji nisu nikako dobri, osjeća posljedice na svoje zdravlje. Tako da je to utopija". Čak i da su uvjeti dobri, to je posebno zahtjevan posao. "Probali smo i s beneficiranim radnim stažom, ali zakon nas ne prepoznaje. Možda ćemo kroz neka profesionalna oboljenja probati nešto pokrenuti, ali ja se i dalje zalažem i smatram da su uvjeti rada sindikalno pitanje i da se za to pitanje treba stiskati gradove osnivače. Mi to činimo, pomaci su se dogodili, ne onakvi kakve ovaj sustav treba i zaslužuje, ali pomičemo se."
Možda neka generacija djece, naši unuci će doživjeti da taj sustav zaživi i funkcionira onako kakav bi trebao biti.
Prijavi vrtić i digni prstić za svoj vrtić!