Određene namirnice kod djece češće izazivaju alergijske reakcije. Najbolji i jedini način liječenja nutritivne alergije jest eliminacija sporne namirnice ili skupine namirnica, odnosno alergena, iz prehrane djeteta. Do alergijske reakcije može doći konzumacijom bilo koje namirnice, no one najčešće nastaju pod utjecajem ovih namirnica.

Rizične namirnice Osam najčešćih alergija na hranu

1. Soja

Iako oboje spadaju u porodicu mahunarki, za razliku od kikirikija koji je snažan alergen, soja vrlo rijetko izaziva jake i ozbiljne reakcije kao što su anafilaksija ili anafilaktični šok. Alergija na soju vrlo često je prisutna u djece koja su alergična na kravlje mlijeko, zbog čega se, u ovom slučaju, sojino mlijeko i proizvodi od soje ne mogu koristi kao adekvatna zamjena.

Osim proizvoda kao što su napitak od soje, odnosno sojino „mlijeko“, tofu, puding od soje, miso, tempeh, tamari, shoyu i sl., soja je jedan od najčešće korištenih aditiva u suvremenoj prehrambenoj industriji, stoga eliminacija soje iz prehrane podrazumijeva i eliminaciju nekih proizvoda koji sadrže bjelančevine soje u svome sastavu (najčešće suhomesnati proizvodi i paštete). Svi proizvodi od soje nisu jednako alergeni, zbog čega osoba s nutritivnom alergijom na soju u većini slučajeva može koristiti rafinirano sojino ulje.

Odgovor stručnjaka Zašto su mliječni proizvodi dopušteni, a mlijeko ne?

2. Pšenica (gluten)

U literaturi se uglavnom navodi alergija na pšenicu, no ona se najčešće odnosi na smjesu bjelančevina koja se naziva gluten. Naime, osim u pšenici, prolaminske frakcije ovog tipa nalaze se i u žitaricama kao što su ječam, raž i zob te njihovim hibridima, pa se zbog toga, ako je dijagnosticirana alergija na pšenicu, odnosno gluten, savjetuje i prehrana bez navedenih žitarica.

Organizam na bjelančevine pšenice može reagirati klasičnom alergijskom reakcijom, ali i drugim neželjenim reakcijama, kao što su pekarska astma, anafilaksija potaknuta vježbom i celijakija. Sve one razlikuju se s obzirom na alergen, uvjete izloženosti i mehanizam reakcije. U kontekstu glutena, vrlo je bitno znati da su alergija na pšenicu ili gluten i celijakija dva potpuno različita stanja te da je njihov mehanizam nastanka potpuno drukčiji, zbog čega je alergiju na pšenicu moguće prerasti, ali celijakiju ne!

3. Kikiriki i orašasti plodovi

Iako kikiriki spada u mahunarke, vrlo često se, zbog ozbiljnosti sličnost bjelančevina koje sadrže, ali i ozbiljnosti reakcije navodi uz orašaste plodove u koje se ubrajaju lješnjak, bademi, orasi, brazilski i indijski oraščići, makadamija orah, pinjoli, pistacija i kesten. Alergija na ove namirnice javlja se već tijekom prvih godina života te se vrlo rijetko prerastu (samo u 20% slučajeva).

rizik od alergija Kada bebi ponuditi kikiriki? Nove preporuke za uvođenje alergena

Nakon konzumacije kikirikija ili nekog od navedenog orašastog voća (u manjoj mjeri pinjola i kestena), alergijska reakcija javlja se u roku nekoliko minuta, a najjaču reakciju izazivaju kikiriki, orasi i indijski oraščići, zbog čije konzumacije su najčešće zabilježene reakcije osip, crvenilo, otok kože te suženje očiju, nosa i otežano disanje, ali i oticanje i zatvaranje dišnih putova, što dovodi do anafilaktičkog šoka i potrebe za neodgodivom medicinskom intervencijom.

Naravno, kao i kod svake druge alergije, terapija je izbacivanje iz prehrane kako tih plodova tako i svih proizvoda i jela koja ih sadrže. Vrlo često se roditeljima preporučuje ne davati djeci kikiriki sve do navršene treće godine života, a ako dijete ima navedenu nutritivnu alergiju, potrebno je s time upoznati sve odgovorne osobe i institucije u kojima dijete boravi. Kod alergija kod kojih je često moguća pojava teških reakcija bitno je da osoba ili skrbnik uza sebe ima i injekciju adrenalina koju će znati primijeniti.

veliki petak Danas je riba na meniju? Evo koju trudnice i djeca smiju jesti, a koju moraju izbjegavati

4. Riba i morski plodovi

Alergija na ribu često je vezana s alergijom na morske plodove. Razlog tome je što se bjelančevina koja izaziva navedene reakcije, topomiozin, nalazi u svim vrstama školjaka, dok se parvalbumin nalazi u ribi, i to najviše u bakalaru. Bitno je napomenuti da su alergijske reakcije na ribu vrlo jake te da je katkad i samim udisanjem mirisa ribe moguć njihov nastanak. Eliminacija ribe i morskih plodova iz prehrane podrazumijeva i vrlo oprezno korištenje nekih dodataka prehrani i lijekova kao što su D vitamin, kalcij, glukozamin i slično.