Znanstvenici razbili tri popularna mita o rađanju
Nije to BBC Future nazvao pametovanjem, ali je riječ upravo o tome, o tradicionalno raširenoj sklonosti ljudi da oko nečega tako važnog kao što je rađanje, iznose "neprijeporne narodne istine", piše Express.hr. BBC Future je istražio i raskrinkao tri mita.
Prvorođene bebe na svijet obično dolaze kasno
Zapravo je činjenica da se točno u terminu rađa samo četiri posto sve djece, odnosno da se čak 96 posto djece rađa ili prije ili poslije termina. Kad je kompjuterski znanstvenik Allen Downey pogledao u statističke podatke iz istraživanja iz 2002., pronašao je da prvorođena djeca doista imaju višu vjerojatnost da se neće roditi u terminu nego djeca koja nisu prvorođena, nego da će se roditi malo kasnije. Pronašao je i to da je kod drugo i trećerođene djece nešto viša vjerojatnost da će se roditi malo prerano.
Pa je još malo kopao po podacima i pronašao da se prvorođena djeca u odnosu na ostalu u prosjeku rađaju – samo 16 sati kasnije. Ako se gleda prosjek svih beba, to je onda još i manje od toga. Jednostavnije rečeno, tvrdnje da prvorođena djeca na svijet dolaze obično danima, ako ne i cijeli tjedan prekasno, nemaju veze s ničim. Netko će povremeno doista i navesti anegdotu kako je netko rođen induciranim porodom čak i dva tjedna prekasno, ali tu je riječ samo o anegdotama, a ne o provjerenim statističkim podacima.
A oni kažu da se prvorođena djeca u prosjeku rađaju samo nekoliko sati kasnije u odnosu na ostalu djecu. To što se točno u terminu rađa tako malo djece, može djelovati šokantno. Ali samo na prvu loptu. Taj termin računa se u odnosu na datum početka posljednje menstruacije što liječnicima kaže sama trudnica. A tu onda kreće niz stvari. Mnoge žene se ne mogu sjetiti točnog datuma. Također je i pitanje koliko bi uopće trebalo očekivati da baš svaka trudnoća traje jednako dugo.
U jednom istraživanju su istraživači svakodnevno mjerili hormone u urinu na reprezentativnom uzorku žena koje su nastojale zatrudnjeti. Na taj način su odredili točne trenutke ovulacije i implantacije oplođenog jajašca. Na kraju je ispalo da cijeli proces može varirati čak do pet tjedana. Također, otkrilo se i to da, ukoliko do nove trudnoće dođe tijekom jedne godine od rođenja prve bebe, da je druga trudnoća obično kraća. Sve to dovodi do nekih stručnjaka da smatraju da bi određivanje točnog termina poroda trebalo napustiti i zamijeniti određivanjem termina do kojega bi porod bilo za očekivati. Na taj način 96 posto parova bilo bi pošteđeno pritiska i tjeskobe zbog preranog ili prekasnog poroda.
Začinjena hrana pridonosi pojavi trudova
Ako je točan termin prošao i nema znakova da se išta događa, oko polovice žena stvari uzima u svoje ruke. Jedno istraživanje u SAD-u pokazalo je da petina žena u tom slučaju počinje jesti vrući curry. Teoretski, to bi doista moglo potaknuti peristaltiku, kontrakcije mišića koji pokreću hranu kroz crijeva, što bi u tom slučaju potaknulo i kontrakcije mišića maternice.
Samo što to nitko do danas nije sistematski istražio. A čak i kad bi to bilo istina, u tom slučaju je jasno da bi učinkovitost ove metode direktno ovisila o toleranciji trudnice na začinjenu hranu.
Vodenjak uvijek puca dramatično
U filmovima trudnice u posljednjim stadijima trudnoće uvijek djeluju šokirano kad im, bez upozorenja, puca vodenjak, izlijeva se plodna tekućina, odjednom se hvataju za trbuh jer im počinju trudovi i tako kreće automobilska jurnjava u bolnicu. A zapravo se često ne događa na ovaj način. Kontrakcije počinju prije pucanja vodenjaka. On ponekad čak niti ne pukne, nego ga medicinsko osoblje samo probija.
A ponekad se događa čak i to da ne pukne uopće, nego da se dijete rodi još uvijek u vodenom svijetu svoje vrećice. Navodno je jedan od onih koji je tako rođen bio Sigmund Freud. Statistike kažu da su trima četvrtinama žena kojima je pukao vodenjak trudovi uslijedili tijekom narednih 24 sata, te da u većini slučajeva nije bilo potrebno poticanje trudova. A i kada vodenjak pukne, može naprosto polako curiti, umjesto da dolazi do nagle, dramatične poplave.