Što trebaš znati o vaginalnom pucanju tijekom porođaja?
Postoje neki, ne tako ugodni dijelovi poroda o kojima nitko ne voli razgovarati. Jedan od tih dijelova je i gotovo sigurna posljedica kod prvorotkinja: vaginalno pucanje.
"Važno je normalizirati pojam vaginalnog pucanja i ne bojati ga se, jer se događa jako često", govori primalja Katie Page. Ako te uskoro čeka porod, pročitaj što sve trebaš znati o vaginalnom pucanju.
Što je točno vaginalno pucanje?
Vaginalno pucanje je spontano (što znači da liječnik nije napravio rez) razdiranje međice (područja između vagine i anusa) koje se pojavljuje kada beba izlazi kroz vaginalni kanal. "Tijekom poroda vagina se mora rastegnuti dovoljno kako bi beba, čija je glavica veličine dinje, izašla", govori ginekologinja Sherry Ross i dodaje kako se vagina može rastegnuti dovoljno bez pucanja, no ono se svejedno često događa.
Kakve su šanse da dođe do vaginalnog pucanja?
Nažalost, jako velike. Prvorotkinje imaju 95 posto šansi iskusiti neki oblik pucanja tijekom poroda, budući da je tkivo manje fleksibilno. Ali, i drugi faktori pridonose vjerojatnosti pucanja, poput pretilosti ili brzog poroda, s obzirom da tkivo ima manje vremena za prilagodbu i rastezanje dok beba izlazi.
Položaj bebe (one koji su okrenuti prema gore, na primjer, stavljaju dodatni pritisak na dno vagine) još je jedan faktor. Porod vakuumom, inducirani porod ili posebno dug porod koji rezultira ozbiljnim oticanjem vagine također povećava šanse za vaginalno pucanje. Dobre vijesti? "Obično, nakon prvog vaginalnog poroda, tkivo postaje više fleksibilno i vaginalno pucanje postaje manje vjerojatno", objašnjava dr. Ross.
Stupnjevi vaginalnog pucanja
Postoje četiri stupnja vaginalnog pucanja, svi mogu biti bolni, ali neki od njih zahtijevaju šavove i mogu utjecati na vaš mišićni prsten (analni sfinkter). Srećom, najčešća pucanja nisu toliko ozbiljna i teška.
- Vaginalno pucanje prvog stupnja: Najblaži oblik vaginalnog pucanja i najmanje ozbiljan. "Pucanje se događa samo u podlozi vagine, znači takvo pucanje uključuje samo površinsko pucanje kože oko vaginalnog otvora ili kože međice. Nije toliko bolno i iako uglavnom ne zahtijeva šivanje, može se dogoditi", govori primalja Page i dodaje kako oporavak traje do nekoliko tjedna i potrebno je održavati dobru higijenu.
- Vaginalno pucanje drugog stupnja: Najčešće pucanje, uključuje dublja puknuća i uglavnom se odnosi na područje međice. Najčešće je potrebno šivanje, a oporavak traje nekoliko tjedana. Naravno, također je važna dobra higijena te ispiranje rane toplom vodom nakon svakog mokrenja.
- Vaginalno pucanje trećeg stupnja: Ovo pucanje prodire u dublje slojeve međice i mišića koji se nalaze oko anusa. "Vaš liječnik će morati šivati svaki sloj odvojeno, s posebnom pozornošću na zatvaranje mišićnog sloja koji podupire sfinkter", govori dr. Ross i dodaje kako su potrebni mjeseci prije nego rane u potpunosti zacijele. Moguće posljedice su i problemi s inkontinencijom i bolni seksualni odnosi mjesecima nakon poroda.
- Vaginalno pucanje četvrtog stupnja: Najteži i najbolniji oblik pucanja, a obuhvaća sve gore navedeno i proteže se do analnog otvora. "Pucanje se sanira kirurškim putem te su potrebni mjeseci do potpunog oporavka", govori dr. Ross i dodaje kako je, srećom, ovo najmanje uobičajeno pucanje. Općenito, pucanja trećeg i četvrtog stupnja su češća kada se bebina ramena zapnu u nepovoljnom položaju u porođajnom kanalu ili kada je prisutan porod vakuumom.
Kako izgleda oporavak?
Ako ste imali pucanje prvog ili drugog stupnja, možete očekivati nelagodu tjedan ili dva, posebno kada sjedite uspravno. Pražnjenje crijeva ili bilo što što uzrokuje povećanje pritiska prema dolje, poput kašljanja ili kihanja, također će vas boljeti. Do drugog tjedna, rana bi trebala dobro zacijeliti, ali može potrajati još nekoliko tjedana prije nego li živci i snaga mišića potpuno zacijele. Seksualni odnosi nakon šest tjedana vjerojatno će također biti neugodni, ovisno o mjestu pucanja i kvaliteti šavova.
Oporavak nakon trećeg ili četvrtog stupnja pucanja traje nešto duže, barem dva do tri tjedna nakon prvotne boli, a neugoda tijekom seksualnih odnosa ili pražnjenja stolice može trajati i do nekoliko mjeseci. "Omekšivači stolice i prehrana bogata vlaknima mogu pomoći, kao i hladni oblozi te biljne kupke", savjetuje dr. Ross.
Budući da ozbiljnija pucanja mogu uzrokovati disfunkciju dna zdjelice i prolaps, urinarne infekcije, poteškoće s probavom i nelagodu tijekom seksualnih odnosa, važno je podijeliti sve svoje simptome s liječnikom, bez obzira koliko se oni čine neugodnima.
U svakom slučaju, potrebno je što više odmaranja i ležanja, barem prvih dana nakon poroda. Također, važno je obratiti puno pažnje higijeni perinatalnog područja: "Nježno ispirite međicu najmanje jednom dnevno toplom vodom i posušite sterilnom gazom, a higijenske uloške mijenjajte često kako bi rana što više bila suha", objašnjava dr. Ross.
Isto tako, ne preporučuje se predugo sjedenje kod dojenja, a kako bi olakšali bolove, liječnici pripisuju uzimanje tableta protiv bolova, naravno, onih koji se slobodno uzimaju uz dojenje i koji neće naštetiti bebi.
Kako mogu izbjeći ili smanjiti ozbiljnost vaginalnog pucanja?
Tijekom poroda, pokušajte zauzeti položaj koji stavlja manji pritisak na vašu međicu, poput uspravnog čučanja ili ležanja na boku. Stojeći, klečeći ili na koljenima, položaji su koji također mogu smanjiti pucanje međice. Isto tako možete smanjiti vjerojatnost pucanja primjenom toplog obloga na međicu tijekom posljednje faze poroda.
No, ono najvažnije, četiri do šest tjedana prije vašeg termina, prakticirajte masažu međice, 10 do 15 minuta na dan. "Smatra se da često masiranje međice s uljem ili lubrikantom na bazi vode omekšava tkivo, čini ga elastičnijim i poboljšava fleksibilnost", objašnjava dr. Ross i dodaje kako se masaža nikako ne preporučuje prije 34. tjedna trudnoće te da trudnice svakako trebaju razgovarati s liječnikom prije nego li počnu s masažom, posebno ako imaju povijest herpesa.
Je li epiziotomija rješenje?
Epiziotomija - odnosno urez međice je jedan, u većini slučajeva, nepotreban zahvat tijekom porođaja. Iako se kod nas provodi učestalo, osobito kod prvorotkinja, prema spoznajama Svjetske zdravstvene organizacije ne postoji vjerodostojna opravdanost za rutinsku epiziotomiju. Pročitajte tekst Hrvatske udruge za promicanje primaljstva: Masažom međice izbjegnite epiziotomiju.