Mamina priča o borbi s rakom i prekidu dvije IVF trudnoće
Prije nego što su postali roditelji, Vicki i Chris Fryer očajno su pokušavali osnovati obitelj. Međutim, roditeljsko putovanje ovog para iz Velike Britanije bilo je bolno i dugačko zbog borbe s rakom, dva spontana pobačaja i dva svjesna pobačaja.
Sada su Vicki i Chris konačno sretni roditelji svoje dugine bebe i žele da drugi razumiju patnju i sreću kroz koju su prošli prije nego što su dobili svog sinčića.
'Nisam htjela biti trudna ako sam znala da neću biti ovdje za svoje dijete'
Nakon što su se zaručili, Vicki je 2009. godine, sa svojih 30 godina saznala da ima rak dojke i odlučila je zamrznuti svoja jajašca. Ona je odlučila napraviti dvostruku mastektomiju i zamrznula je jajašca prije nego što je krenula na kemoterapiju. Četiri jajašca uspješno su pohranjena i oplođena, ali liječnici su htjeli čekati tri godine nakon povlačenja raka kako bi ih upotrijebili te na taj način ograničili šanse da se rak vrati.
"Nisam htjela biti trudna ako sam znala da neću biti ovdje za svoje dijete. Bila je to zastrašujuće, teško i depresivno razmišljanje, ali morala sam biti praktična", rekla je Vicki. Ona i Chris vjenčali su se 2010. godine i godinama kasnije, uspjeli su prirodno zatrudnjeti dva puta, ali obje trudnoće završile su spontanim pobačajem.
'Da sam barem znala da je bol bol. Neovisno je li 6. tjedan trudnoće ili 36.'
2013. godine, Vicki je bila šokirana kada je saznala da su brzo i bez problema zatrudnjeli. Nažalost, u 11. tjednu, Vicki je imala spontani pobačaj. Kada je ponovno zatrudnjela, nije se osjećala samopouzdano, a njezini strahovi su se ostvarili kada je ponovno imala spontani pobačaj u sedmom tjednu. "Rekli su mi da je na kvalitetu mojih jajašca vjerojatno utjecala kemoterapija i da je to najvjerojatnije razlog mojih pobačaja."
Prekid dviju uspješnih potpomognutih oplodnji zbog cistične fibroze
Nakon toga su pokušali sa zamrznutim embrijima, ali donijeli su tešku odluku nakon uspješne potpomognute oplodnje: Prekinuli su trudnoću. Naime, njihovi embriji bili su zamrznuti prije nego što je njihova klinika imala tehnologiju kojom su provjeravali cističnu fibrozu kod roditelja. Od tada, to je postala standardna praksa prije potpomognute oplodnje stoga su liječnici htjeli testirati Vicki i Chrisa prije implantacije. Unatoč tome što im je rečeno da je rizik minimalan jer je samo jedna od 29 osoba nositelj bolesti - rezultati testa bili su pozitivni za oboje.
S tim groznim vijestima, uključio se i Odjel za zdravstvo Ujedinjenog Kraljevstva jer je postojalo 25 posto šanse da njihovi embriji imaju cističnu fibrozu ukoliko budu implantirani. Nakon šest mjeseci moralne dileme, roditeljima je dopušteno da nastave s potpomognutom oplodnjom.
Prema zakladi cistične fibroze, ovo progresivno i genetsko stanje uzrokuje uporne plućne infekcije koje ograničavaju sposobnost disanja tijekom vremena. Životni vijek oboljelih je skraćen i ponajviše ga određuje stanje pluća.
Vicki i Chris su odlučili prekinuti trudnoću ukoliko test u 13. tjednu pokazuje da njihova nerođena beba ima cističnu fibrozu. "Donijeli smo veoma osobnu, ali informiranu odluku, to nije bila potraga za savršenom bebom, oboje smo bili očajni postati roditeljima. Da nismo znali za bolest i imali bebu koja ima cističnu fibrozu, naravno da bismo je voljeli bezuvjetno i nosili se s njezinom bolesti najbolje što možemo", govori Vicki i dodala kako bi u ovom slučaju svjesno donijeli teško bolesno dijete na svijet.
Odlučili na svijet donijeti bebu koja nije imala šanse preživjeti
'Mi smo patili kako naše dijete nikada ne bi trebalo'
Par je okončao i drugu trudnoću potpomognutom oplodnjom nakon što se ponovno pokazalo da njihova beba ima cističnu fibrozu. Sada su imali još samo jedan embrio, za koji su ih liječnici upozorili kako je najslabiji: "Rekli su nam kako se neke od stanica nisu razmnožile kao što su trebale, ali znali smo da nam je ovo posljednja šansa i odlučili smo pokušati", rekla je Vicki.
Tjednima kasnije, saznali su da očekuju zdravog dječaka koji ne samo da nije imao cističnu fibrozu već nije bio ni nositelj te progresivne bolesti. Otkako je postala mama, Vicki je postala sigurnija u svoju odluku više nego ikada.
Osim ako i sama nisi bila u njezinoj situaciji i morala donijeti odluku o donošenju teško bolesnog djeteta na svijet, ona misli kako ju nemaš pravo osuđivati. "Toliko smo istraživali cističnu fibrozu i iako je danas životni vijek duži nego prije, svejedno se radi o kraćem životu punom patnje, neizvjesnosti, bolnih i brojnih procedura i naposljetku - smrti. Kao što sam rekla, nije se radilo o savršenoj bebi, radilo se o nenanošenju te odvratne bolesti na dijete. Mi smo patili kako naše dijete nikada ne bi trebalo", rekla je i dodala kako ne žali ni za čime i nada se kako će drugi naučiti nešto iz njezine priče umjesto da je osuđuju.