Stručnjaci: Kad dijete može ostati samo kod kuće i kako ga pripremiti?
Nijedno predškolsko dijete kod kuće ne bi trebalo ostati bez nadzora starijih, što propisuje i Obiteljski zakon. No čim dijete krene u školu, mijenjajući jutarnje i popodnevne smjene dok roditelji rade cijeli dan, neminovno je da će prije ili kasnije morati naučiti ostati samo i po nekoliko sati. Čak i kad se koristi opcija produljenog boravka u školi.
Što napraviti u toj situaciji i kako dijete tome prilagoditi, a da se i roditelji pritom osjećaju “sigurno”?
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, kaže da djeca koja su krenula u osnovnu školu zacijelo ne mogu “preko noći” postati zrela i samostalna, piše 24sata.
"Stručnjaci smatraju da takva zrelost nije pitanje godina, nego niza čimbenika u samom djetetu i njegovoj okolini o kojima ovisi, primjerice, kad će moći samo proći put do škole i natrag te naučiti brinuti se o sebi, uzeti pripremljeni obrok, voditi računa o sigurnosti, pisati zadaću i slično. Ali nijedan ne preporučuje da se dijete od sedam godina ostavlja samo, nego postavljaju rastezljivu granicu do 11. ili 12. godine, pa i dulje ako je jako ustrašeno i ne osjeća se ugodno kad je samo", kaže Pirnat Dragičević.
Produljeni boravak u školi - pomoć roditeljima
Škola i lokalna zajednica trebali bi pomagati zaposlenim roditeljima produljenim boravkom za djecu kako bi se djeca postupno osamostaljivala i učila preuzimati pojedine odgovornosti, no u nas to, nažalost, još nije osigurano svakom djetetu.
"U mnogim sredinama školski produljeni boravak nije organiziran ili je organiziran samo za prva dva razreda ili je preskup, što dovodi u vrlo nepovoljan položaj djecu iz obitelji slabijih ekonomskih mogućnosti. Ako se ne mogu osloniti na podršku drugih članova obitelji, poput toga da dijete u školi, po dogovoru, ‘podignu’ baka, teta, susjeda, babysitterica...", kaže pravobraniteljica. Dodaje da bi roditelji svakako trebali pomagati djetetu i poticati ga da se postupno osamostaljuje, ali za to treba vremena i razumijevanja jer postoje velike individualne razlike među djecom.
"Jednostavno, neka su djeca sigurnija u sebe, a neka se više oslanjaju na druge, odrasle ili stariju braću i sestre. Dijete koje gleda roditelje koji rade vjerojatnije je da će se lakše prilagoditi ostanku kod kuće, kao i roditelji", kaže prof. psihologije Ivan Modrušan.
Dijete se, naglašava, mora postupno pripremiti da ostane samo.
"Može li dijete ostati samo, roditelji će morati sami procijeniti, ali mislim da je u redu da ih već u dobi od pet godina ostave na 15 minuta samo. Dok se igraju u kući, treba im reći: ‘Idem do dućana na 15 minuta, ostani ovdje i igraj se’", smatra Modrušan. Iako dijete još ne može reagirati u složenim situacijama, najbitnije je da se u predškolskoj dobi nauči komunicirati s okolinom. I, naravno, potrebno je dopustiti mu i da ima određenu slobodu odlučivanja, pa i dok je samo. To je izrazito bitno i za razvoj ličnosti, naglašava Modrušan.
Kako procijeniti je li dijete spremno ostati samo?
U procjeni spremnosti može li dijete ostati samo roditeljima može pomoći procjena “kako se djetetu čini pomisao da ostane samo kod kuće” te “može li se samo brinuti o sebi”, objašnjava mag. psihologije Petra Šimčić.
"Pitajte se i pridržava li se dijete inače pravila i dogovora, kako se nosi sa situacijama koje su mu stresne ili u drugim nepoznatim situacijama. Zna li dijete kako će kontaktirati roditelje ili druge bliske ljude u slučaju nužde", kaže Šimčić. Kad shvatite da je dijete “dovoljno odraslo”, planirajte najoptimalniji način na koji se to može izvesti.
S djetetom dogovori pravila
Prvo zadajte pravila. Primjerice, što učiniti kad netko zove na telefon, kad pozvoni poštar, kad se roditelj odmah ne javi na mobitel, kad dijete ogladni i odluči samo pripremati obrok te slično.
"Roditelji to mogu s djecom napraviti kroz igru, prolaziti određene situacije koje bi se potencijalno mogle javiti. Igranjem uloga mogu odglumiti situaciju u kojoj nepoznata osoba zove na telefon te zajednički proći sve moguće reakcije u toj situaciji kojih se mogu sjetiti, prokomentirati svaku od njih te odrediti koje su od tih reakcija primjerene, a koje ne. Također, takva igra može služiti kao dobar način za provjeravanje i ponavljanje uspostavljenih pravila za samostalni ostanak kod kuće", kaže psihologinja Šimčić.
Jasno definirana i konkretna pravila dogovorite zajedno s djetetom kako biste bili sigurni da ih u potpunosti razumije. Pravila djetetu mogu dati osjećaj sigurnosti i kontrole te povjerenja u vlastite sposobnosti reagiranja na primjereni način kad vas nema kod kuće.
"Također, vlastitim ćete primjerom pokazati djetetu kako se, primjerice, zaključavaju vrata, podgrijava ručak i slično te potom tražiti od djeteta da isto ponovi samostalno kako bi postupno uvježbalo te radnje i steklo vještinu", kaže Petra Šimčić. Dobro je, nastavlja, popričati s djetetom što sve može raditi tijekom odsutnosti roditelja.
"Zajednički s djetetom isplanirajte koje će zadatke obavljati kad vas nema te aktivnosti koje može raditi kad izvrši dogovorene zadatke ili kad mu bude dosadno. Primjerice, možete dogovoriti da čita knjigu ili gleda film o kojem ćete popričati kad se vratite kući, da posprema svoju sobu, napiše zadaću i slično", kaže psihologinja. Dobro je povremeno provjeriti je li dijete u redu. Osim telefonski ili porukom, dijete mogu provjeriti i neki roditeljima bliski ljudi od povjerenja. Također, potrebno je definirati vrijeme povratka roditelja kući.
"Dođe li do promjene planova, trebali biste informirati dijete o tome. Na taj način smanjuje se vjerojatnost da će dijete postati uznemireno. Po povratku roditelja kući, bitno je razgovarati s djetetom o tome kako je provelo vrijeme, što je radilo, kako se osjećalo i ima li nešto što ga je mučilo. Tako ćete djetetu pokazati da vam je važna njegova dobrobit",zaključuje psihologinja.