"Ove školske godine moraš imati pet iz prirode i četiri iz matematike. Za upis u srednju školu sada se gleda i peti razred, nema više zezanja. Jesi me razumjela?"
"Da, mama...", rezignirano i gledajući u mobitel odgovori kći.
"Jednostavno si više ne možeš dopustiti bilo što manje od petice, matematika još može biti četiri, ali u ostalim predmetima očekujem da blistaš. Bli – staš!"
"Kao čaše oprane Somat tabletama... Ocijenilo 9 od 10 korisnika."
"Nemoj se zafrkavat, Ema. Nije vrijeme. A tu britkost bi ti bilo bolje da upotrijebiš za savladavanje gradiva", mamine usne, kao tanka napuklina na kamenom izrazu lica, posivjelom od ozbiljnosti situacije, oštro odsijeku izraze sarkazma, Emino glavno oružje u borbi za opstanak u političkoj kampanji u koju njezina mama uvijek iznova pretvara školsku godinu. 

Početak školske godine SOS vodič za roditelje školaraca

Kao da moram dobiti izbore... za najučenika, najuzorniju djevojčicu, naj primjerak djeteta ove školske sezone..., mislila je Ema u sebi. 
"Dobro, dobro... samo se šalim. Iiiisuuuse...", njezine su oči ispod smeđih kovrči, što su joj padale preko čela, napravile nekoliko kolutova. 
"Ema!", ovaj je izraz negodovanja dodatno zasvirao po ionako napetim žicama maminog strpljenja. "Vrti knjigu, a ne oči! Ocijene moraju skočiti kao na odskočnoj dasci, inače ništa od onog laptopa koji hoćeš. Jasno?!"
"Da, generale!", kaže nevoljko uz mlitavi salut.  

Najveće greške na početku školske godine

Nastojanja da se djeca privole da novu, svježu, tek raspakiranu školsku godinu ''odrade'' kvalitetno ponekad izgledaju i ovako. Prozivanje, strašenje, uvjetovanje, naređivanje... ponekad su sastavni dijelovi ''motivacijskog'' govora roditelja. Ako navedena obilježja nisu prisutna u ovako čistom obliku i u ekstremnoj mjeri, onda ih često nalazimo u tragovima koje utiskuje način na koji ''dogovaramo'' i planiramo ponašanje tijekom nove školske godine s ciljem da bude što uspješnija.

oprez 4 najgore stvari koje možeš raditi za svog školarca

Prva greška koju čini roditelj dok s djetetom ''dogovara'' svjež početak svježe školske godine je ta što roditelj propisuje ŠTO treba postići i KAKO to postići (ili uopće ne govori kako). Propovijedi (a u ušima djece to su propovijedi jedne jako duge mise) o ocjenama, o redovitom pisanju zadaća, o kontinuiranom učenju, izbjegavanju kampanjskog učenja, o nužnosti koncentracije, o tome kako je važno pitati sve što se ne razumije, itd.. nemaju snagu mobiliziranja motivacije i održavanja ustrajnosti u onome što se pretvara u odrađivanje osvajačkog pohoda na ocjene, umjesto življenja procesa izgrađivanja znanja i razvoja vještina.

Dijete se ne možemo poistovjetiti s planom predloženim, razmotrenim i propisanim od strane roditelja, koji je njemu samo prezentiran te se očekuje da on kao vojnik odradi svoje dužnosti. Da bi odluke vezane uz uspješnije učenje i bolje ocjene imale učinka i da bi doprle do srži djetetove volje, ono mora taj plan doživjeti kao nešto svoje, kao nešto što ono uistinu želi kako bi ispunilo vlastite ciljeve. Kako to postići?

KORAK 1: Predložiti i dogovoriti s djetetom zajedničko osmišljavanje strategije za uspješnu školsku godinu

Na priloženoj se slici vidi mini verzija ''strategije-društvene igre'' koju roditelj i dijete sigurno mogu učiniti mnogo kreativnijom i estetski dorađenijom rabeći flomastere, kolaž papir, bojice, pastele, šljokice, slike, osobne fotografije, karton, itd... 
Strategiju napravite u obliku društvene igre kako biste je konkretizirali; na taj će način djetetu biti manje apstraktna i bliža njegovom odnosu prema stvarnosti koji još uvijek uključuje igru. Dijete će uživati u izradi, a kreativni potencijali koje unese u izrađivanje društvene igre možda ga potaknu da ih koristi i prilikom učenja. 

Priprema za školu 12 stvari koje djetetu trebaš reći o školi

Dijete mora sudjelovati u donošenju plana kako bi osjećalo da je to njegov izbor, da su to njegovi ciljevi, ono što ono želi postići i njegove odluke. Kako bi sve poprimilo atmosferu nekog zanimljivog i pomalo pustolovnog projekta, strategiji možete dati i neki naziv (koji zajednički birate ovisno o interesima djeteta), npr: Liga prvaka na školskom terenu, Lov na morsko blago, Eko uzgoj dobrih ocjena... Ovakva tematizacija strategije učinit će plan osobnijim, pa će ga i dijete tako doživjeti. Pismenu verziju strategije možete dekorirati sportskim/ morskim/ prirodnim motivima što će izradi dodati dimenziju igre, dijete će uživati, razvijat će kreativnost, a osjećat će da radi nešto korisno za sebe te da, što je najvažnije, sudjeluju u odlukama vezanim za vlastitu budućnost. Željene ocjene se također mogu obući u ruho teme, tako ih mogu predstavljati pobjednički pehar, škrinja s blagom ili plodovima bogat vrt. 

KORAK 2: Postaviti ciljeve

Ciljeve zajednički postavljaju roditelj i dijete, a trebaju odražavati poželjne ishode u znanjima, vještinama, stavovima i navikama, a mogu se odnositi i na ocjene, ali primarno je da dijete kao konačne rezultate svoje strategije percipira dugotrajnije i kvalitetnije ishode koji predstavljaju napredak u kompetencijama i osobinama ličnosti. 

Ciljevi zapravo oblikuju pozitivnu sliku djeteta prema kojoj se ono ravna, s kojom se komparira i prema kojoj se nastoji kretati. Ta slika služi kao orijentir njegova ponašanja i kriterij njegova samovrednovanja. Nakon što se strategija izradi, bilo bi poželjno da svaka dva tjedna (ili svaki tjedan u početku), roditelj i dijete razgovaraju o tome da li ponašanje i aktivnosti djeteta odgovaraju postavljenim ciljevima. Taj razgovor dijete neće shvatiti kao prodiku jer je sudjelovalo u postavljanju ciljeva. Više ne polaže račune za nešto što ''mora napraviti'' po nalogu roditelja, već razgovara o nečemu, tj. nekome tko želi biti i vrednuje koliko se uspješno kreće prema ciljevima koje je samo odredilo. Svi žele biti vrijedni, zadovoljni i uspješni, stoga je takva formulacija ciljeva bolja od brojčanog određivanja ishoda (petica iz hrvatskoga, četvorka iz matematike....). 

KORAK 3: Odrediti polja opasnosti, polja zakonodavstva i polja energije

POLJA OPASNOSTI: Ovdje navodite sve oblike ponašanja koji su potencijalno opasni za ostvarenje ciljeva. Prvo neka dijete razmisli o tome što bi ga sve u vlastitom ponašanju moglo sabotirati i omesti u njegovom planu. Sve opasnosti upišite u polja koja će označavati ''Polje opasnosti'' i biti npr. crvene boje ili u obliku trokuta ili čudovišta otvorenih usta, gusarske glave i sl. Na neka polja opasnosti možete upisati i uputstvo za društvenu igru, npr: vrati se tri polja unatrag, vrati se na startnu poziciju, itd... 

Priprema za život Dobre strane lošeg školskog sustava

POLJA ENERGIJE: Ovdje dijete i roditelj navode sve oblike ponašanja i navika koji doprinose ostvarivanju ciljeva. Bilo bi dobro da sva polja energije imaju isti oblik, npr. oblik zvijezde, energetske pločice, konzerve špinata, oblaka.... Na neka polja možete upisati i uputstvo za društvenu igru: preskoči dva polja, bacaj kockice još jedanput, itd... 

POLJA ZAKONODAVSTVA: Ovdje dijete i roditelj popisuju vlastita pravila, tj. zakone učenja. Bilo bi dobro da i ova grupa polja bude označena na poseban način nekom bojom ili oblikom, ili se zakoni pak mogu ispisati na kartončićima koji će se onda zalijepiti na tablu i tako se reljefno distingvirati. 

škola (ni)je bauk 4 greške zbog kojih je djetetu škola 'tako teška' (a ne mora biti)

Društvenu igru, naravno, možete igrati pomoću figurica i kockica, te će se na taj način dijete podsjećati svojih odluka. 
Ti bacaš!