Pitaš se kako djeci skratiti vrijeme pred ekranom. Znaš što kaže istraživanje? Spusti svoj mobitel!
Često, odnosno neprestano se brinemo zbog količine vremena koje naša djeca provode ispred ekrana. Posebno se to odnosi na one najkritičniju skupinu djece, one koji su zakoračili u pubertet. Ludimo zbog toga što su neprestano na mobitelima, neprestano na računalima, neprestano na igricama. Nakon najnovijeg istraživanja stručnjaci su došli do rješenja koje bi moglo upaliti…
Nećeš vjerovati, to rješenje je: roditelji moraju odložiti svoje telefone. Wow.
Studija, objavljena ovog mjeseca u časopisu Pediatric Research, ispitala je povezanost između roditeljskih strategija koje uključuju digitalne medije i korištenja ekrana predtinejdžera. Među najupečatljivijim otkrićima je ono da je dužina vremena koju roditelji provode pred ekranom snažno povezana s duljim vremenom djece i posebno predtinejdžera ispred ekrana – bilo to na društvenim medijima ili na videoigrama.
„Jedan od najvećih pokazatelja vremena korištenja ekrana adolescenata je vrijeme korištenja ekrana njihovih roditelja“, kaže Jason Nagata, pedijatar sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu i glavni autor studije. Ovo bi moglo djelovati zapanjujuće, s obzirom na to da su predtinejdžeri sve neovisniji i pod utjecajem svojih vršnjaka. Ali roditeljski model je i dalje važan (barem onda kad to ne želimo, čini se): „Posebno je važno da roditelji slijede vlastita pravila i rade ono što i govore“, kaže Nagata, „jer čak i ako misle da ih njihova djeca ne gledaju, ona uistinu gledaju.“
Posebno je važno vrijeme
Studija je ispitala podatke iz rasno i ekonomski raznolikog uzorka više od 10.000 Amerikanaca u dobi od 12 i 13 godina, te njihovih roditelja, koji su odgovarali na upitnik o vremenu korištenja ekrana i roditeljskim strategijama. Sudionici su naveli smatraju li da je njihovo ponašanje što se tiče ekrana problematično - na primjer, ako osjećaju da ne mogu prestati gledati u svoje uređaje, gube pojam o tome koliko često koriste svoj telefon ili smatraju da im navike vezane uz telefon ometaju društveni život ili sposobnost fokusiranja na školu.
Pored ovog zabrinjavajućeg rezultata, studija je identificirala vremenske okvire kada se korištenje ekrana čini posebno štetnim. Više od trećine obitelji izjavilo je da često gledaju u ekran tijekom obroka, a gotovo polovica adolescenata izjavila je da ima pristup telefonu dok su u krevetu. Korištenje ekrana tijekom obroka i spavanja povezano je s dužim ukupnim vremenom gledanja pred ekranom, kao i s problematičnim korištenjem društvenih medija, video igrica i mobitela, pokazalo je istraživanje.
Voditelj istraživanja, pedijatar Negata, rekao je koji su to potezi ključni i djelotvorni kad govorimo o mjerama ograničavanja vremena na ekranima, a ne bismo rekli da nas iznenađuje: „Od različitih roditeljskih praksi koje smo ispitali, ona koja je imala najznačajniji učinak bilo je ograničavanje korištenja ekrana prije spavanja“, kaže Negata, a vrlo blizu tom je zabrana korištenja mobitela tijekom obroka.
Studija je također istaknula prednosti uspostavljanja ograničenja i smjernica za korištenje ekrana. Oko 67 posto roditelja izjavilo je da nadziru vrijeme svoje djece provedeno pred ekranom tijekom tjedna, a više od 76 posto je reklo da postavljaju ograničenja u vremenu provedenom pred ekranom - a te su strategije bile povezane i s manjim ukupnim korištenjem ekrana kod predtinejdžera i s manjim problematičnim korištenjem ekrana, istaknuo je Nagata.
Kazna ili nagrada - nije dobro
No, ono što ja zanimljivo je da je studija pokazala da korištenje ekrana u svrhu kazni ili nagrada – nije dobro. Tim putem može se, tvrde autori studije, doći do još većeg postotka vremena pred ekranom. „To je za mene u početku bilo pomalo iznenađujuće otkriće... ali mnogi mladi ljudi su vrlo pametni kad se radi o tehnologiji, pa čak i ako pokušate uvesti ograničenja ili kazne, oni će ih možda moći zaobići.“
Bolji je pristup, kaže on, imati jasan obiteljski plan za korištenje medija, s razumljivim smjernicama i otvorenom komunikacijom. „Znam da je ovo jako teško za sve, i unatoč našim najboljim namjerama, djeca i odrasli možda neće moći uvijek slijediti ova pravila“, kaže Nagata. „Stoga također mislim da je to dobra prilika za otvorene razgovore sa predtinejdžerima o situacijama u kojima ponekad ne uspijevamo.“
Ako možemo biti iskreni u vezi s vlastitim borbama s ekranima, kaže on, to djeci daje do znanja da i oni mogu učiniti isto. Jer za nekoliko godina bit će – nekoliko godina stariji, a kad napune 18, imaju dodatnu slobodu, pa je zato bitno usaditi im dobre prakse, a ne rješavati stvari kaznama i nagradama u ovom smislu.