Mama Marina: Imamo svoje 'heparinsko' čudo, vrijedi borbe!
Nakon što smo pisali o mutaciji MTHFR gena u trudnoći, javile su nam se mnoge mame koje su imale iskustva s vezanim komplikacijama u svojim trudnoćama. Jedna od njih je i mama dvomjesečnog Nikole, Marina Ulamec iz Zagreba koja je željela podijeliti svoju priču kako bi pokazala drugim mamama da nisu same.
Moja borba zvana Nikola
Želja, koja se pretvorila u borbu, umalo koja je postala san, ali ipak je postala stvarnost. Borba koja je trajala četiri duge godine, bez pravih dijagnoza, razočaranje kroz šest spontanih pobačaja, vađenje iz depresije nakon zadnjeg koji je završio kiretažom. Borba sama sa sobom, borba sa doktorima, borba sa sustavom.
Prvo vađenje BeteHCG, bila je mala, ali se pravilno duplala. Nakon trećeg vađenja, muž mi je preko telefona par puta čitao nalaz jer nismo mogli vjerovat da smo prošli prvu prepreku.
Sve zahvaljujući jako dobrom doktoru koji mi je propisao heparin sljedećim pozitivnim testom. Prve injekcije sam morala kupiti, sve ostale do kraja trudnoće sam dobivala iz bolnice.
Heparin sam si sama pikala u trbuh, razlog je šest spontanih pobačaja koji su se dešavali u 6. tjednu trudnoće. Kada sam radila test na trombofiliju, samo mi se pokazalo da sam pozitivna na MTHFR koji se pokazao kao genotip heterozigot, koji po doktorima nije indikacija za heparin, iako po novom istraživanju heparin pomaže kod zadržavanja ploda. Naime posteljica na početku hrani zametak i treba biti dobra prokrvljenost, a meni očito nije bila. Sve su to nagađanja i možda moje neko šesto čulo jer doktori/ginekolozi jako malo ili čak ništa ne znaju o MTHFR-u. Nadam se da će se to promijeniti, a ne da se same moramo informirati i istraživati po raznim stranim portalima, člancima. Meni je puno pomogao forum Klokanice, današnje missMAMA.
Ja sam uvijek prirodno ostajala trudna, ali problem je bio zadržati trudnoću, doktori su me htjeli slati na inseminaciju za koju ja nisam vidjela svrhu te sam tražila drugo mišljenje, a vjerojatno bi tražila i treće. Dobro da jesam, dobro da sam bila uporna u traženju pravog doktora koji će me doživjeti kao jedinku s mojim problemima.
Htjela sam podijeliti svoju priču sa svim ženama koje prolaze borbu, koje žele odustati, koje se pitaju ima li smisla boriti se. Ima smisla, ima smisla proživjeti devet mjeseci u iščekivanja za najluđi slijepi spoj. Ima smisla slaviti svaku mučninu, svaku tegobu, prvo micanje bebe jer to je neopisivi osjećaj.
Znam da je u borbi najgori neprijatelj psiha, i da se ponekad čini da je to "borba sa vjetrenjačama", ali drage moje izdržite, jer krajnji cilj je najbolji poklon. Uživajte u svakom danu, uživajte u vama dragim ljudima, uživajte u svemu što vas opušta, što vas čini sretnom, zadovoljnom i desit će se i vaše čudo. Nemojte zaboraviti niti na svoje muževe, dečke, zaručnike, jer i oni proživljavaju vaše neuspjehe, vaše suze i loša raspoloženja.
Meni je moj muž bio velika podrška, ali i ja njemu, jer jedan bez drugog ne bi uspjeli preživjeti i proživjeti. Budite uporne, budite dosadne, povežite se jedna s drugom. Učite i informirajte se. Borite se žene, kraljice jer dođe na kraju jedno čudo koje ne možete prestati gledati i diviti mu se, borite se jer vrijedi svake muke, bolu, tuge, jer ih zamijeni sreća, neopisiva ljubav.
Pozdrav od jedne od vas
Ako imaš priču koju želiš podijeliti s drugim roditeljima, pošalji nam je na e-mail info@miss7mama.hr ili na Facebook missMAMA.