"Od kad pamtim htjela sam biti mama i to je bila jedina stvar u mom životu gdje sam znala da ću se istaknuti. I jesam. Sa suprugom sam odgojila dva inteligentna, samouvjerena, brižna i velikodušna ljudska bića.

Ipak, tijekom godina mi je za njihov odgoj često trebala i sreća, jer sam kao roditelj radila neke pogreške; pogotovo s prvim djetetom", napisala je autorica i novinarka Yvette Manes u tekstu u kojem iskreno piše o greškama u roditeljstvu, i o svemu za što smatra da je u odgoju prvog djeteta mogla napraviti drugačije. A evo što ona kaže, koje su joj greške i s drugim djetetom odlučila raditi drugačije. 

Rekla sam svima kako će se zvati prije nego se rodio

Pogriješila sam jer sam jako rano prijateljima i obitelji rekla kako smo odlučili nazvati sina. Tada to nije izgledalo tako bitno, jer nisam znala da će svi imati neko mišljenje o njegovom imenu. Da stvar bude gora, bivši kolega se mom trbuhu počeo obraćati s nadimkom pa mi je to počelo kvariti ime koje smo toliko voljeli. 

česta rasprava 'Ukrala mi je ime za bebu!'

Znala sam da ću sljedeći put taj detalj zadržati ime za sebe. Zapravo, suprug i ja nismo ni odlučili ime kćeri sve do nekoliko minuta prije njezina rođenja.

Dozvolila sam da previše ljudi bude sa mnom u rađaonici

Obožavam svoju obitelj, ali s 24 godine nisam bila emocionalno spremna da mi svi vire među noge svaki put kad je sestra došla provjeriti kako napredujem. Osim toga, vjerujem da je strah od rađanja pred rodbinom podsvjesno usporio porod.

To je na kraju dovelo do izvlačenja, epiziotomije i vrlo bolnog perioda oporavka. S idućim djetetom nisam dopuštala nikome osim suprugu da uđe u rađaonu kad je došlo vrijeme za tiskanje. 

Sramila sam se činjenice da ne mogu dojiti

Vrijeme nakon poroda bilo je teško i bolno, a dobila sam i lijekove koji su uzrokovali iznenadni pad krvnog tlaka, pa sam padala u nesvijest i budila se. Kad sam napokon držala sina u naručju, on je nekontrolirano plakao i odbijao je dojku. Nisam mogla sjediti kako su nam u bolnici preporučili, a trauma cijelog dana je stigla do mene. Suprug, koji je bio vidljivo potresen cijelim iskustvom, je predložio da pitamo sestru bocu s umjetnim mlijekom, a ja sam se zahvalno složila.

Priča mame 'Bila sam izopćenik jer nisam dojila i nisam imala prirodan porod'

Sa svakim sam se sljedećim hranjenjem osjećala malo bolje i pokušavala mu nametnuti dojku, ali moj je sin nije prihvaćao. Odlučila sam da ću nastaviti pokušavati i ubacivati ​​ju između hranjenja na bocu, ali sam se samo patila pa sam na kraju odustala jer je dijete trebalo sretnu i prisutnu mamu. A ako je to značilo da će jesti formulu za dojenčad, meni je to bilo u redu. 

Prerano sam mu uvela krutu hranu

Američka pedijatrijska akademija preporučuje čekanje do šestog mjeseca života pa ne mogu preuzeti punu odgovornost za ovu pogrešku. Izabrali smo pedijatra koji je bio sjajan, ali i vrlo star i staromodan. Preporučio je da u mlijeko dodamo žitarice za dojenčad u dobi od dva mjeseca, smiksano voće nakon trećeg mjeseca te pire od mesa i povrća u dobi od četiri mjeseca.

Tek smo s drugim djetetom saznali da Američka pedijatrijska akademija preporučuje čekanje do šest mjeseci života da se u prehranu uvede bilo kakva kruta hrana. To je, prema klinici Mayo, zato što djeca mlađa od šest mjeseci obično nisu razvila dovoljno enzima za probavu škroba. Dodatno uvođenje krutih tvari predstavlja rizik od ulaska hrane u dišne ​​putove, a može se povećati i rizik od pretilosti.

Prerano uvođenje dohrane: Znaš li kad je pravo vrijeme?

Nisam ga dovoljno često vodila na igranje s drugom djecom

Ja sam introvertirana, a majčinstvo je bilo pravi izazov. Imala sam dosta "online" mama s kojima sam pričala, ali kad je došlo do toga da se nađemo da se djeca igraju, izmislila bih sto razloga zašto ne. Napravila sam milijun isprika, "Previše je iscrpljujuće, Previše je iscrpljujuće", "Njezino dijete ne zna dijeliti." ili "Što će mu više prijatelja?"

iz prve ruke 5 stvari koje radim sa svojom djecom, a zbog kojih me mame osuđuju

Gledajući unatrag, vidim da sam samo brinula o tome što će druge mame misliti o meni. Brinula sam da bi me osuđivale za krutu hranu, ili korištenje plastičnih pelena. Ili još gore, da bismo se svi zapravo dobro slagali i da bi htjeli da ih ugostim u mojoj kući. To bi značilo da ne mogu samo zgrabiti svoju djecu i pobjeći kad želim. Stvarno sam s tim sinu učinila nažao i to mi je jedna od grešaka.

'Silila' sam ga da grli

Nikad mi nije palo na pamet da je tjeranje sina da nekog od rodbine poljubi ili zagrli bilo što osim učenje kako se ponašati. Srećom, moj sin je bio prilično ljubazan klinac, pa bi nakon malo poticaja išao od osobe do osobe dajući im zagrljaje ili poljupce kad god smo došli goste. Tada se rodila moja kćer.

Od najranije dobi ona bi zabila glavu u mene kad bi je netko osim uže obitelji htio poljubiti ili zagrliti. Vidjela sam da su neki iz obitelji smatrali da je nepristojno što ih nije poljubila i zagrlila, ali ako bi joj to bilo neugodno, nisam je namjeravala siliti. Primijetivši to, sin mi je rekao da se ni on ne voli ljubiti i grliti, pa sam mu rekla da se može i rukovati, mahati, ili davati pet.

dvostruki standardi Zašto ova mama odbija tjerati djecu da grle i ljube rodbinu?

Dovršavala njegove rečenice 

Voljela bih da moje dijete uvijek govori za sebe i grozno mi je kad pomislim na to koliko sam puta završila rečenicu umjesto njega. Iako se događalo da netko komentira koliko toga on ima za reći, sada shvaćam da je većina ljudi bila sretna da razgovaraju s njim. 

Nisam mu otvorila fond za fakultet

Faks će doći prije nego što mislimo, a isprva mi se činilo da je prerano razmišljati o fakultetu - nisam ni počela razmišljati o vrtiću. Planiranje faksa je zahtijevalo papirologiju i budžetiranje, a ja sam to stalno odgađala. A onda je jednog dana moj sin bio već u srednjoj školi. Da sam tada znala koliko je papirologije potrebno, odmah bi ispunila obrasce za fakultet koje sam ispunjavala u zadnji tren. 

Uvijek sam čekala sljedeću fazu života

Kad je moj sin bio beba, nisam mogla čekati da prohoda i progovori. Onda sam se veselila jer će brzo ići u školu i čitati i pisati. Pa sam odbrojavala dane do srednje škole, pa do faksa. A onda se nešto dogodilo - probudila sam se jednog dana, a moj dječak je odrastao, napisala je Yvette Manes za Insider.

kolumna: Marina Krešo Matić Niti se ne okreneš, a djeca već odrastu i otimaju se iz naručja