Sve više pedijatara u svijetu odbija liječiti necijepljenu djecu. Što misle hrvatski liječnici?
Boginje su jedina ljudska bolest koja je iskorijenjena, a iskorijenjena je upravo zahvaljujući upotrebom cjepiva. Cijepljenje je smanjilo oboljenja, invalidnost i smrt od brojnih infektivnih bolesti. No unatoč obilju dokaza, mnogi roditelji diljem svijeta i dalje izabiru ne cijepiti svoju djecu.
Kao odgovor na necijepljenje, dr. Charles Goodman i nekoliko drugih liječnika vani posljednjih godina usvojilo je novu politiku. Naime, sve više liječnika odbija liječiti djecu koja nisu cijepljena. "Roditelji koji odabiru ne cijepiti djecu protiv ospica - ne samo da svoju djecu dovode u rizik već i svu drugu djecu oko njih, posebno onu djecu u mojoj čekaonici", rekao je dr. Goodman.
"Iako poštujem svačiju slobodu izbora, imam veću odgovornost prema svim pacijentima koje liječim. Zbog toga više neću primati nove pacijente koji su odlučili ne cijepiti svoju djecu", dodao je dr. Goodman.
I dok pedijatri 'otpuštaju' pacijente koji vjeruju kako postoji povezanost između cijepljenja i autizma, neki roditelji se osjećaju izdano i uznemireno. S druge strane, Američko udruženje pedijatara smatra kako pedijatri trebaju naglašavati važnost cijepljenja tijekom pregleda, ali isto tako trebaju poštivati želje pacijenata osim ako ne postoji značajan rizik za djecu.
Jedna od najnovijih obavijesti pojavila se na vratima jednog pedijatra u SAD-u, a u njoj, između ostalog, piše:
"Naš ured više neće primati pacijente koji ne cijepe svoju djecu. Cijepit ćemo one koji žele započeti proces, ali nakon 1. siječnja 2019. godine otpustit ćemo one pacijente koji se ne slažu s novom politikom. Po stručnom savjetu našeg liječnika, kao i smjernicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti te Svjetske zdravstvene organizacije, upozoravamo roditelje da ne uskraćuju cjepiva koja nesumnjivo mogu pomoći njihovoj djeci. Ako imate bilo kakvih pitanja ili briga u vezi ove politike, molimo vas da se slobodno obratite našem osoblju."
Što misle hrvatski pedijatri?
Što se tiče Hrvatske, jedina liječnica koja je javno objavila da ne želi liječiti djecu koju roditelji ne žele cijepiti je pedijatrica Marina Lichter Štajduhar.
"Priča oko cijepljenja je složena, no mi smo zemlja u kojoj se po zakonu djeca moraju cijepiti i to je početak i kraj priče. Roditelji potpuno krivo napadaju liječnike. Oni koji se protive cijepljenju trebaju se obratiti zakonodavcu jer liječnici samo provode Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti", rekla je još 2015. godine za 24sata dr. Lichter Štajduhar.
Ona je tada naglasila kako je cijepljenje medicinski zahvat kojim je u 20. stoljeću spašeno više života nego svim ostalim medicinskim zahvatima zajedno. "U europskim zemljama koje nemaju zakonom propisano obvezno cijepljenje djeca su gotovo jednako procijepljena kao i kod nas. Razlog tome je, među ostalim, i da necijepljena djeca ne mogu ići u vrtić i školu, a osiguravajuća društva ne pokrivaju skupa liječenja ako se razbole od bolesti za koju su trebala biti cijepljena."
"Svi pedijatri preporučuju i provode cijepljenje. To im je između ostalog i obaveza, a obaveza je i da educiraju roditelje o važnosti cijepljenja. U novije vrijeme je sve više roditelja koji odbijaju cijepiti svoje dijete", objašnjava dr. Armano i dodaje kako je jako važno da pacijent, u ovom slučaju roditelj djeteta, ima pozitivan odnos i povjerenje prema svom izabranom pedijatru. Samo tako se može osigurati zdrav i optimalan rast i razvoj djeteta.
Osobni stavovi ne smiju biti ispred struke, ali sav teret ove teme stavljen je na leđa pedijatara
"Ako smo diplomirali na Medicinskom fakultetu i stekli naziv doktor medicine, moramo provoditi stavove službene medicine. U svakodnevnom radu u ambulanti nameće nam se problem odbijanja cijepljenja djece od strane njihovih roditelja s kojim se moramo znati i moći nositi. U mojoj ambulanti zaista nemam puno takvih primjera. Nastojim razumjeti roditelje da se boje, pod utjecajem raznih medijskih napisa ali ih i uvjeriti da je cijepljenje jedna od najučinkovitijih javnozdravstvenih mjera sprječavanja bolesti. Uglavnom postignemo dogovor."
Međutim, dodaje kako je sav teret cijepljenja i necijepljenja stavljen na leđa pedijatara. Iz toga razloga vjerojatno neki pedijatri odbijaju upisati dijete roditelja koji već unaprijed odbijaju cijepljenje. "Po meni, trebala bi posebna javno zdravstvena služba preuzeti brigu o tim roditeljima, educirati ih i uvjeriti u dobrobit cijepljenja. Za sada je sve na nama pedijatrima. Mi više ne smijemo (prije smo imali obavezu) prijaviti slučaj sanitarnom inspektoru, zbog zakona o zaštiti osobnih podataka, stoga oni sami dolaze često u kontrole, te otkrivaju takve slučajeve i poduzimaju daljnje korake."
Dr. Kolarek Karakaš ističe kako nikome nije lako niti drago ulaziti u konflikt s roditeljima svojih malih pacijenata o kojima skrbe, stoga već dulje vrijeme traže pomoć u rješavanju i snalaženju u takvoj situaciji. "Javno zdravstvo vodi brigu o zaštiti zdravlja cjelokupnog pučanstva provodeći preventivne mjere, što uključuje cijepljenje i smatram da bi trebali partnerski preuzeti dio našega tereta, u rješavanju problema odbijanja cijepljenja, od strane roditelja", zaključuje.