Zašto stroga zabrana slatkiša može imati suprotan učinak, otkrivaju pedijatri
Kada postanemo roditelji, svi imamo istu želju: da naše dijete jede zdravo, da voli voće i povrće i da ima dobar odnos prema hrani. I negdje usput se svi pitamo isto: “A što ako jednostavno izbacim slatkiše, sokove i grickalice iz kuće?”
Na prvu zvuči logično. Ali, prema pedijatrima, stvari nisu baš tako jednostavne.
Dr. Perri Klass, pedijatrica i profesorica novinarstva i pedijatrije na Sveučilištu New York, upozorava da stroge zabrane vrlo lako mogu dovesti do neželjenih posljedica, prenosi The Washington Post.
„Zabranjeno“ često postaje najzanimljivije
Dr. Klass objašnjava da zabrana neke namirnice ne gradi zdrav odnos prema hrani nego pojačava privlačnost upravo onoga što želimo da djeca izbjegavaju. S tim se slaže i pedijatrica dr. Nimali Fernando, osnivačica Doctor Yum Projecta, koja ističe: „Kada djeci potpuno zabranimo određenu hranu, ona postaje posebno privlačna, gotovo kao zabranjeno voće.“
Taj efekt, koji mnogi roditelji prepoznaju iz vlastitog iskustva, povezan je i s povećanim rizikom za više vrijednosti BMI-ja kod djece, kao i s razvojem nezdravih obrazaca prehrane kasnije u životu.
U najranijim godinama stvaramo prehrambene navike
Stručnjaci se slažu da roditelji u najranijoj dobi imaju najviše utjecaja na djetetove prehrambene navike. Upravo tada se gradi okruženje u kojem su na dohvat ruke raznovrsne, nutritivno bogate namirnice, a dijete uči da su voće, povrće i kuhana jela dio svakodnevice.
To je vrijeme kada maleni trebaju često isprobavati nove okuse, povezivati hranu s energijom i zdravljem te učiti da su određene namirnice “osnovne”, a druge “posebne”.
Kasnije, kad dijete krene u školu, u svijet i susretne se sa slatkišima, sokovima, grickalicama možeš mu objasniti da je OK povremeno uživati, samo ne stalno.
Dopusti da torta, kolačići, sladoled budu za posebne trenutke poput rođendana, izleta, blagdana, ali ne kao nagrada za obrok, dobar uspjeh ili “ako pojedeš brokulu”. Takve “nagrade hranom” često vode do problema sa samoregulacijom, prejedanja, pa i emocionalnim jedenjem.
Umjesto toga, pretvori zajedničku pripremu i uživanje u hrani u nešto toplo i obiteljsko: kuhajte zajedno, jedite zajedno, razgovarajte. Tako hranu vežeš uz zajedništvo i lijepe uspomene, ne uz zabrane i osudu.
Hrana tada prestaje biti sredstvo kontrole ili pregovaranja i postaje dio svakodnevnog zajedništva.
Različite obiteljske navike su prilika za učenje
Djeca vrlo brzo primijete da se u drugim obiteljima jedu različite vrste hrane, u različitim količinama i s drukčijim pravilima. Umjesto kritike, stručnjaci savjetuju da roditelji ovu situaciju iskoriste kao priliku da objasne vlastite obiteljske navike, ali i da pokažu poštovanje prema tuđim izborima.
Zabrane imaju svoje mjesto jedino kada je riječ o stvarnoj opasnosti, poput alergija na hranu. Tada je važno da roditelji i dijete jasno znaju koje namirnice treba u potpunosti izbjegavati.
Najvažnije: ti si uzor. Ako želiš da djeca jedu zdravu hranu, jedi je i ti. Ako želiš da razumiju razliku između svakodnevne hrane i “posebnih prilika” prikazuj to svojim primjerom.