Zašto djeci trebamo ponavljati jednu te istu stvar i po sto puta?
Proces učenja u ranom uzrastu je veoma složen jer se istovremeno razvija mozak kao organ, a uz taj razvoj on mora procesuirati sve informacije koje stižu do djeteta – svaki novi zvuk, ukus, miris, dodir, boje, nove pjesmice, priče, nova lica, nove riječi, oblike, pravila, zahtjeve... jednom riječi bezbroj stvari!
Uz sve ovo mozak “uči” i kako da te informacije sistematizira – što će staviti u dugoročnu memoriju, a što ne. S obzirom na to da je za mozak djeteta sve novo, dakle nema kreiranih neuronskih veza (koje nastaju i jačaju kroz ponovljena iskustva), mozak “sam odlučuje” kako će to filtrirati i odbacuje sve što je za njega višak.
Tako da kada jednom nešto kažemo, pokažemo ili objasnimo djetetu ta informacija se veoma kratko zadržava u njegovoj kratkoročnoj memoriji (do 30 sekundi), i nakon toga možemo očekivati da je mozak jednostavno tu informaciju odbacio, jer on “ne zna“ da je nama važno da dijete to zapamti.
Zato je ključ - za granice, učenja pravila i poštovanje dogovora - u adekvatnom ponavljanju. Kada roditelj ponovi u istoj situaciji ista pravila i to što govori poveže s pokazivanjem (slike se lakše pamte), i još sve “oboji” pozitivnom emocijom koja se osjeća u glasu i vidi na licu, tada su stvoreni pravi uvjeti da se taj zahtjev u djetetovoj memoriji i zadrži.
Kada me roditelji pitaju – Pa koliko puta moram ponoviti djetetu? – ja im kažem – Bar milijun. Tada shvate cijelu ovu priču bez opterećenja da je dijete bezobrazno i neposlušno, jer ono to i nije, već je to proces učenja na duge staze.
Savjete Dragane Aleksić možete potražiti na web stranici i pratiti je na Facebook profilu.