Trogodišnjaci u pubertetu: Jesu li roditelji stvorili 'trinejdžere'?
Neko vrijeme svi su pričali o izrazu 'terrible twos', ali sada sve više možemo čitati o malim trinejdžerima zbog kojih roditelji plaču u kutu i ponekad ne znaju što napraviti. Zašto nismo bili upozoreni? Ovi zgodni izrazi nisu ni postojali do nedavno, a zašto? Jer smo mi za njih odgovorni. Tako je, mi - roditelji, stvorili smo 'trinejdžere', a evo i dokaza za to.
Kolumnistica Susan Taylor za Babyology napisala je zanimljiv tekst u kojem navodi zašto nam se danas ponekad čini da se djeca jasličke dobi ponašaju kao da su u pubertetu. Navela je pet različitih razloga i objasnila kako žive današnja djeca i što se promijenilo posljednjih desetljeća.
1. Razmaženi izborom
Djeca prije pedeset godina nisu imala hrpu odjeće u ormaru. Imala su nekoliko komada odjeće koja se prala iznova, popravljala i nosila ponovno i ponovno. Zbog toga se presvlačenje po sto puta ili ispadi bijesa zbog odjeće jednostavno nisu ni mogli događati.
Pročitajte 13 razloga zašto je vaše dijete razmaženo, a vi ste krivi za to
Isto vrijedi i za hranu. Roditelji nisu imali 10 različitih vrsta pahuljica u smočnici niti su mogli birati što će kuhati za ručak. Jela su bila jednostavnija, kuhale su se sezonske namirnice ili ono što se u tom trenutku imalo. Od četkica za zube i igračaka do knjiga i pića - moderni trogodišnjaci jednostavno imaju previše izbora. Nije ni čudo što se ne mogu odlučiti.
2. Sloboda izbora
Prijašnje generacije nije se pitalo što bi radije radili ili imali. Mama i tata donosili su sve odluke, pa zašto smo onda odjednom počeli ispitivati naše mališane što oni žele? Oni ne znaju ni koji je dan, a kamoli što žele. Čak i da misle da znaju, obično se radi o nečemu što nije dobro za njih (čokolada za večeru?). A, onda, nakon što im ponudimo slobodu izboru, odjednom im pokušavamo to oduzeti i to vodi živčanom slomu i ispadima bijesa. I tada su roditelji ti koji 'pate' jer čim jednom trogodišnjaku pružimo osjećaj moći - pokušat će biti 'šef' svaki dan, bez obzira na to što vi govorite.
3. Pretjerana stimulacija
Malu djecu se zabavlja cijelo vrijeme. Televizori su veći, igračke imaju više svjetla, zvukova i čak se i miču same. Ekrani i igrice su svugdje oko nas, rođendani, blagdani i praznici su postali otmjeniji, a vrijeme za igru nikad nije bilo glasnije. Dodajte k tome aktivnosti poput plesa, plivanja, nogometa i vaše trogodišnje dijete je preopterećeno osjetilima i neprekidnom aktivnošću.
4. Tretirani kao ravnopravni
Izraz 'trinejdžer' nije postojao 70-ih i 80-ih, a pogodite što? Nije ni 'babyccino'. Tko je pomislio kako će biti dobra ideja voditi djecu na 'kavu' i dati im napitak s pjenušavim mlijekom i čokoladom koji se pretvara da je kava? Unatoč tome što se radi samo o pjenušavom mlijeku, iznenađeni smo što su trogodišnjaci postali drski? To je isto kao da vodimo male djevojčice na manikuru. U njihovim očima, tretiramo ih ravnopravno i u njihovoj glavi jednostavno je prirodno 'poludjeti' kada im tu iluziju odjednom oduzmemo. Psihologinja Neda Vac Burić objašnjava kako djeci postaviti granice
5. Visoka očekivanja
Postoji puno nepotrebnog pritiska na maloj djeci, u usporedbi s djecom prijašnjih desetljeća. Roditelji žele najbolje za svoju djecu i potiču ih na učenje, na isprobavanje novih sportova, novih aktivnosti. Što se dogodilo s onim da djecu treba pustiti da uče i razvijaju se u svoje vrijeme, a ne brinuti o tome što bi trebalo i što druga djeca mogu i rade?
Nasmiješite se i izdržite
Ako zbilja razmislite, mnogo neugodnih situacija s "trinejdžerima" bi se mogle izbjeći kad bismo živjeli jednostavniji, manje moderan život i vodili se nekim roditeljskim savjetima starijih generacija. Sljedeći puta kada ćete pomisliti 'Ne mogu više', dok će vaše dijete imati još jedan u nizu svojih ispada, sjetite se da smo sami stvorili ovakvu djecu i sada se jednostavno moramo pomiriti s time i izdržati tu ludu vožnju. Sretno!