Postavljanje granica djeci često je nešto što ne planiramo unaprijed, posebno kad govorimo o fizičkim granicama koje se odnose na svakodnevnu igru ili obveze. U jednom trenutku tvoje se dijete mirno igra u pješčaniku, a već u drugom vise s ograde iznad jarka. U tom trenutku reagiraš istog trena i vičeš: "Luka, siđi s ograde odmah!"

odgoj djece 8 razloga zašto sam stroga, a ne cool mama

Idući je korak – jer prvi nije donio željenu reakciju – odbrojavanje, naravno. "Dobro, brojim do 3! Jedan, dva, tri…“. A na kraju, naravno, slijedi jedini mogući odabir koji će svaki roditelj razumjeti:  "SILAZI ISTOGA TRENA!"

No, niti jedan ne pali i niti jedan ne potakne tvoje dijete da napravi pravu stvar – posluša te.

Dr. Becky Kennedy, psihologinja i autorica knjige „Good Inside: A Guide to Becoming the Parent You Want to Be“, kaže da postoji razlog zašto ovakvo postavljanje granica ne utječe dobro na djecu, odnosno zašto oni to stvarno i ne učine. Naime, dok izgovaramo te riječi, čak i ako to činimo čvrstim i odlučnim tonom, to zapravo nisu granice, nego je to svaki put zahtjev.

Dr. Kennedy kaže: “Prečesto imam roditelje koji mi dolaze i govore: 'Moja djeca ne slušaju!' Ali onda čujem ono što oni opisuju kao postavljanje granica: 'Ne razgovaramo s ljudima na taj način' ili 'Ustani s kauča' To su zahtjevi. Granica je nešto što kažete djetetu da ćete učiniti, a zahtijeva od djeteta da ne čini ništa."

Ako to primijenimo na onom primjeru s igrališta s početka priče, pa na to primijenimo drugačiji scenarij, dobijemo nešto drugo. Prvo pokušamo s: "Hmm, trebaš sići s te ograde, Luka." Ako nema odgovora, nastaviš drugim tonom, otprilike ovako, detaljno: "Ako ti je preteško slušati me, doći ću, skinut ću te s te ograde, spustiti te na zemlju i pokazati ti gdje se možeš popeti."

Tu se radi se o točnom opisu onog što će se dogoditi ako dijete ne posluša, umjesto onog pasivnog stajanja i govorenja djetetu da jednostavno sluša. Kad točno i detaljno iscrtaš svoju granicu, tako uklanjaš situaciju u kojoj tvoje dijete "ne može slušati" tvoje vikanje. Drugim riječima, granica je onoliko jasna koliko ju jasno i točno izgovorimo.

Dakle, samo se trebaš naoružati živcima i proširiti svoj vokabular što je više moguće. A na kraju ti ionako ostaje opcija vikanja, to uvijek imaš… Nekad se moramo i našaliti, zar ne?

10 ideja Kako djetetu reći 'ne' na drugačiji način i postaviti učinkovite granice