Celijakija ili glutenska enteropatija je kronična, upalna, autoimuna bolest primarno tankog crijeva koja nastaje kao posljedica imunološkog odgovora na gluten u osoba sa genetskom sklonošću.

mama sasvim iskreno Prestani tražiti savjet na društvenim mrežama, odvedi dijete liječniku!

Za razvoj celijakije važan je međuodnos tri čimbenika: genetska sklonost, gluten i reagiranje imunološkog sustava. Poznato je da čak oko 40% osoba ima gene (HLA, DQ2 i DQ8) koji nose dispoziciju za razvoj celijakije, no na sreću samo 1-2% od njih razvije bolest. Iako se celijakija istražuje desetljećima još uvijek nije do kraja poznato što pokreće proces nastanka, tj. zašto neke osobe s istom genskom podlogom uz gluten razviju bolest, a druge ne. Ključnim se smatra reagiranje imunološkog sustava. Provokativni faktor je svakako gluten, sastojak triju žitarica - pšenice, ječma i raži koje su česte u svakodnevnom jelovniku. Unesen hranom kod osoba koje obolijevaju uzrokuje specifičnu imunološku reakciju organizma koja rezultira upalom i oštećenjem crijevne površine te slabom apsorpcijom hranjivih tvari. Ipak refleksija postoji i na druge organe i organske sustave, stoga su simptomi raznorodni.

Celijakija nije tako rijetka kao što se ranije mislilo i javlja se s učestalosti od skoro 1%. Veću učestalost nalazimo u braća i sestara oboljelih od celijakije, bolesnika koji imaju druge autoimune bolesti (štitnjače, dijabetes tip 1, autoimunu bolest jetre..), snižen imunoglobulin A te kod osoba sa sindromom Down i još nekim drugim sindromima.  

Jedna od većih zabluda je da se bolest javlja samo u djece. Točno je da se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće otkriva u male djece jer su tada simptomi najtipičniji. Odrasli pacijenti često lutaju bez dijagnoze dugo vremena, a za celijakiju kažemo da je poput sante leda – vrh viri, a dobar dio je skriven.

Koji su simptomi celijakije i koga je potrebno testirati?

Tipični simptomi su oni sa strane probavnog trakta i češće ih vidimo u male djece. To su kronični proljev, nadutost trbuha i slabo napredovanje na tjelesnoj masi. Dodatno, tu su još bolovi u trbuhu, ponavljana mučnina i/ili povraćanje te zatvor. Simptomi koji nisu vezani za probavni sustav su: nizak rast, kašnjenje puberteta, ponavljane afte u ustima, oštećenje zubne cakline, tvrdokorna anemija, osteopenija i osteoporoza, bolovi u zglobovima, kožne (herpetiformne) promjene, umor, razdražljivost, povišenje jetrenih testova i sl.. Takozvani „tihi“ oblik bolesti varijanta je u kojem simptomi nisu vidljivi ili su minimalni, mada promjene na crijevnim resicama postoje.

Oboljeli od celijakije, čak i oni bez jasnih simptoma, ako se ne liječe imaju rizik za nastanak komplikacija. To su prije svega maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su bitno učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u drugih ljudi.

Zbog svega navedenog važno je da liječnici misle o celijakiji i aktivno ju traže ako postoji neki od ranije navedenih simptoma (probavnih i izvan-probavnih), ali i u rizičnim skupinama.

Za probir na celijakiju mogu se koristiti testovi probira (screening testovi). Oni su brzo gotovi i jednostavni, tj. rade se iz kapilarne krv (prsta). Ti testovi su odlični za isključivanje bolesti, tj. ako su negativni bolest se može isključiti s visokom sigurnošću. S druge strane pozitivni, ne znače nužno celijakiju i moraju se provjeriti dodatnom dijagnostikom.

Kako se dijagnosticira celijakija?

Postoje vrlo jasni kriteriji koje je definiralo Europsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo (ESPGHAN), temeljem kojih se postavlja dijagnoza celijakije u djece. Do dijagnoze dolazimo na temelju krvnih pretraga (povišenih nalaza protutijela za celijakiju), a nekada je potrebna i biopsije sluznice tankog crijeva. Postavljena dijagnoza, znači doživotnu potvrdu bolesti.

Svjetski dan Tihi ubojica modernog doba: Možemo li spriječiti dijabetes?

Bitno je naglasiti kako se podrazumijeva da u času provođenja prehrane nije već započeta bezglutenska dijeta, jer u protivnom može biti lažno negativnih rezultata.

Jesu li sve tegobe vezane za gluten celijakija?

Važno je reći kako celijakija nije isto što i alergija i preosjetljivost na gluten. Alergija se dokazuje alergološkim testovima, jer ima druge mehanizme nastanka, obično se javlja u ranoj životnoj dobi i većinom je prolazna s vremenom. Preosjetljivost ili nepodnošljivost glutena kažemo da je prisutna kod osoba koje imaju neke simptome (bolovi, nadutost, proljevi..) kada konzumiraju gluten, ali su svi testovi (alergološki i oni na celijakiju) uredni.

Kako liječimo celijakiju?

Celijakija se liječi strogom bezglutenskom prehranom. To znači iz prehrane izostaviti sve što sadrži gluten (pšenica, ječam, raž), ma i u najmanjim količinama. Zob se može konzumirati ako nije kontaminirana glutenom. Za sve namirnice uvijek je potrebno čitati deklaracije o sastavu, a najsigurnije je koristiti samo one koje imaju jasno istaknuto da ne sadrže gluten. Važno je da je prehrana dobro izbalansirana u zastupljenosti hranjivih tvari, stoga je poželjno da je u savjetovanje uključen nutricionist. Ispočetka je često potrebno dodati korigirati i deficite vitamina (najčešće D) te minerala (najčešće željeza) koji nastaju radi njihove loše apsorpcije u oboljelih. Provođenjem bezglutenske prehrane celijakija se u potpunosti liječi te nestaju svi simptomi, kao i rizici za maligne komplikacije. Prema dosadašnjim istraživanjima udio oboljelih koji se pridržava prehrane nije optimalan i kreće se od 40 – 88%, zato je bitno dalje prosvjećivati o zdravstvenim razlozima zbog kojih je važno liječiti celijakiju.

Praćenje bolesnika, izuzetno je važno, kako bi se održala svijest o potrebi provođenja prehrane i kontroliralo zdravstveno stanje.

Invazivna bakterija Streptokok A uzrokuje upalu grla, ali kako postane poguban za djecu?