Strah je prirodna emocija i reakcija koja nastaje opažanjem ili očekivanjem stvarne ili zamišljene opasnosti. Iako smo svjesni da je strah očekivana i prirodna emocija, koja ima svoju svrhu, vrlo često smo u situaciji da ne znamo što napraviti s njime. Kako se teško nosimo sa svojim strahovima, tako je roditeljima još teže nositi se sa strahom kod svog djeteta.

"Razvoj dječjeg straha ima svoje zakonitosti. Odrastanjem djeca razvijaju svoje sposobnosti razumijevanja i shvaćanja svijeta te u skladu s time, djeca shvate neke stvari, ali ne do kraja. U takvom 'međuprostoru' ponekad nastaju strahovi", objašnjava psihologinja Sandra Matošina Barboš.

Temeljna je djetetova potreba da mu odrasla osoba u koju ima povjerenja bude blizu, jer mu to daje sigurnost. Ova potreba je posebno izražena u situacijama koje su mu nepoznate, na primjer kada se pojavi neka nova osoba ili prilikom dolaska na novo mjesto. Saznajte koji su uzroci dječjih strahova i kako im pomoći da ih savladaju

Koristan kao i svaka druga emocija

"U prvih nekoliko godina dijete stječe osjećaj sigurnosti u svoje sposobnosti i okolinu koja ga okružuje. To čini istražujući, ali uvijek u svojoj 'sigurnoj zoni' koja se povećava kako dijete raste i razvija se. Vrlo je važno poticati istraživanje - malo po malo, korak po korak", kaže psihologinja Sandra Matošina Borbaš.

Strah sam po sebi nije loš, on je koristan kao i svaka druga emocija i štiti nas u mnogim situacijama. "Nikada nemojte reći djetetu da se nema čega bojati, jer da se nema čega bojati, ne bi se bojalo. Od straha će se odučiti postupno i potrebno je jako puno strpljenja za to", savjetuje psihologinja Sandra Matošina Barboš. 

Video savjet Kako reagirati na dječje strahove?

Međutim, ako vidite da određen strah paralizira vaše dijete i ne dopušta mu normalan život i ispunjavanje svakodnevnih obaveza, potrebno je javiti se stručnjaku. 

Dječji strahovi od rođenja do osme godine

Do treće godine - strah od odvajanja od majke. 

Prirodno sazrijevanje Kako bebi olakšati strah od odvajanja i nepoznatih ljudi?

3 godine - strah od ljudi, maski, mraka, životinja, policajaca i razbojnika.

4 godine - strah od glasnih zvukova, vatrogasaca, mraka, divljih životinja, od noći odvojene od majke.

5 godina - smanjenje straha od ljudi, ali raste strah od neuspjeha, pada, pasa, i strah da se mama neće vratiti kući.

6 godina - vrlo zastrašujuće razdoblje. Tada se dijete boji zvukova (melodije telefona, neugodan glas). Strah od duhova, vještica, boje se da postoji netko ispod kreveta, od gubitka, strah od vode, vatre, groma, munje, strah od samoće, strah da će se nešto dogoditi mami. Tijekom tog razdoblja djeca postaju hrabrija kada je riječ o "ozbiljnim" ozljedama, ali se boje trnja, posjekotina, krvi.

7 godina - strah od tamnih prostora, tavana, podruma, duhova i vještica. Pojavljuje se i strah od špijuna, lopova, ljudi koji se skrivaju u ormaru, ispod kreveta ... Mnogi strahovi se pojavljuju nakon nekih strašnih priča, filmova, gledanja na TV-u. Isto tako, dijete se boji da ne zakasni u školu.

Više od 8 godina - manje strahova, ali dijete se više boji stvarnih, opasnih stvari i situacija.

Faze odrastanja Najčešći dječji strahovi od rođenja do osme godine