Štitnjača i trudnoća: Kako planirati bebu uz bolest štitnjače?
Štitnjača je mala, ali izrazito važna žlijezda koja se nalazi u prednjoj vratnoj regiji čija je glavna funkcija proizvodnja i lučenje hormona štitnjače (T4 i T3) koji su glavni regulatori metabolizma za sva tkiva i organe u našem organizmu. Poremećaji u mehanizmu proizvodnje i lučenja hormona koje nazivamo hiper i hipotireozom, ukoliko se pravodobno ne dijagnosticiraju i liječe, mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje gotovo svih organa i sistema u našem tijelu.
Hipotireoza - usporavanje ili izostanak ciklusa, hipertireoza - pojačana i bolna menstrualna krvarenja
Jedan od kompleksnih sustava na koji može utjecati poremećena razina hormona štitnjače je reproduktivni sustav. Kod hipotireoze koja općenito uzrokuje usporavanje metabolizma dolazi do usporavanja ili čak izostanka ciklusa kod žena generativne dobi. Kod hipertireoze može doći do ubrzavanja ciklusa, pa čak i pojačanih i više bolnih menstrualnih krvarenja. Iz ovoga proizlazi da je kod neliječene hipo ili hipertireoze manja vjerojatnost začeća. Ipak, iz kliničke prakse znamo da je itekako moguće uspješno začeće čak i u ovakvim stanjima.
Ipak, u slučaju planiranja trudnoće, a prvenstveno u slučaju planiranja postupka medicinski potpomognute oplodnje specijalisti za štitnjaču za svaki slučaj, a u svrhu normaliziranja razine metabolizma mogu uvesti nadomjesnu terapiju levotiroksinom puno ranije nego inače. Svrha uvođenja terapije je da se razina hormona štitnjače dovede na idealnu da bi se izbjegle bilo kakve posljedice na metabolizam koje bi mogle utjecati na mogućnost začeća.
Što se tijeka same trudnoće tiče, poremećaj funkcije štitnjače može imati negativan utjecaj na na razvoj ploda što je najbolje bilo vidljivo do prije 70-ak godina kada je, zbog niske razine unosa joda dolazilo do teških hipotireoza koje su tijekom trudnoće u značajnom broju slučajeva dovodile do kretenizma (mentalna retardacija, nizak rast). Uvođenjem obaveznog jodiranja soli 1953. godine je ovaj problem bio eliminiran, ali je kod liječnika i dalje prisutan blagi strah što bi se moglo desiti tijekom trudnoće ukoliko hormoni štitnjače nisu idealni.
Simptomi trudnoće ili bolesna štitnjača?
U prvom tromjesečju kontrole jednom mjesečno
Mora se priznati da se u kliničkoj praksi danas gotovo ni ne susrećemo s problemima tijekom trudnoće za koje smo sigurni da su prouzrokovani poremećenom razinom hormona štitnjače. Zabilježeni su pojedini slučajevi kao onaj prvorotke od 45 godina s razumom TSH od preko 20 mIU/l u 21. tjednu trudnoće s potpuno urednom trudnoćom i bez kliničkih simptoma. Ipak, ono što danas znamo iz kliničkih ispitivanja jest da rizične trudnoće postaju još rizičnije ukoliko je razina TSH viša od 3,0 mIU/l te iz ovog razloga kod svih trudnica preporučujemo uvođenje nadomjesne terapije levotiroksinom ukoliko razina TSH bude viša od navedene vrijednosti.
Kad je terapija levotiroksinom već uvedena, dozu je potrebno precizno izbaždariti da se razina hormona dovede na idealnu, što podrazumijeva razinu TSH od 1,0-2,0 mIU/l. Važno je napomenuti da se tijekom trudnoće, a naročito u prvom tromjesečju, treba kontrolirati barem jednom mjesečno, upravo iz razloga da budemo sigurni da je razina hormona idealna i da znamo da nema apsolutno nikakvog povišenog rizika neželjenog ishoda trudnoće koji bi eventualno mogao postojati zbog “loše” razine hormona štitnjače.
Što se tiče hipertireoze, koju tijekom trudnoće ipak nešto rjeđe viđamo, situacija je ipak malo kompleksnija. Za razliku od levotiroksina koji je identičan hormonu štitnjače T4 i nema nikakvih nuspojava, tireostatici metimazol koji se najčešće koristi u liječenju bolesti preko placente ulazi u fetalni krvotok i kod djeteta može blokirati razvoj štitnjače. Iz ovog razloga se tijekom trudnoće koristi tireostatik propiltiouracil (PTU) koji ima niži stupanj prelaska u fetalni krvotok.
Za kraj je važno napomenuti da dobro liječen poremećaj funkcije štitnjače, hipo ili hipertireoza, ne dovodi ni do minimalno većeg rizika u trudnoći. Najbitnije je na vrijeme se javiti specijalistu za štitnjaču koji će po potrebi pravodobno propisati odgovarajuću terapiju i na taj način eliminirati i najmanji rizik koji bi zbog poremećene razine hormona mogao biti prisutan.
Piše: Josip Staničić, dr. med., spec. nuklearne medicine, Poliklinika Perić-Staničić - Centar za bolesti štitnjače, dijabetes i metabolizam