Od kojeg tjedna fetus može osjećati bol? Novo istraživanje donosi iznenađujuće odgovore
Dok su neki uvjereni da fetusi već u 12. tjednu trudnoće mogu pokazivati znakove boli, drugi pak smatraju da ni novorođenčad zapravo ne osjeća bol na način na koji to mi primjećujemo.
No nova istraživanja s University College Londona (UCL) unose svjetlost u ovu nejasnu zonu. Znanstvenici su mapirali razvoj mreža u mozgu odgovornih za obradu boli, tzv. "pain connectome", kako bi razumjeli kada i na koji način se ljudski mozak počinje odnositi prema bolu.
Koristeći najnaprednije tehnike snimanja mozga, pratili su razvoj neuralnih veza u mozgu fetusa i novorođenčadi te ih uspoređivali s odraslima. Ispostavilo se da, do otprilike 32. tjedna trudnoće, ti putevi nisu dovoljno razvijeni da bi govorili o zreloj percepciji boli jer se svi aspekti tog procesa, senzorički, emocionalni i kognitivni još formiraju.
Međutim, nakon 32. tjedna dolazi do brzog razvoja. Do 34. tjedna mozak fetusa već je sposoban prepoznati štetne podražaje, a između 36. i 38. tjedna javlja se i emocionalni utjecaj boli, što znači da fetus ne samo da registrira podražaj, već i reagira na neugodu. No, potpuno kognitivno razumijevanje, spoznaja da "bol boli i nije dobro" još uvijek nije zrelo kod novorođenčadi, jer te mreže dosežu zrelost nakon rođenja ili tek u kasnijoj dobi, prenosi Independent.
Ovi rezultati sugeriraju da fetusi krajem trudnoće i novorođenčad mogu osjećati bol, ali ne na isti način kao odrasli. Ne radi se tek o refleksnoj reakciji, nego o stvarnom osjetu boli, iako bez svjesnog prosuđivanja.
Povijesno gledano, stav prema boli kod beba prošao je trnovit put: dok su ih 18. i 19. stoljeću smatrali iznimno osjetljivim, kasnije je prevladalo mišljenje da bebama, zbog nezrelog mozga, nije moguće doživjeti bol. To je dovelo do toga da su bebe često operirane bez anestezije pa čak i do 1980-ih . Danas znamo bolje: i najmanji pacijenti pokazuju jasne fiziološke i neurološke znakove boli, zbog čega je potrebna prilagođena skrb i ublažavanje boli.
No jedno ostaje nepromijenjeno, nikada ne možemo s apsolutnom sigurnošću znati kako beba doživljava bol. Pa ipak, razvoj "pain connectomea" daje znanstveni okvir koji povezuje ponašanje, moždane reakcije i moguće subjektivne osjećaje. To je veliki korak prema boljoj zaštiti beba u medicinskim postupcima.