Kako autoimune bolesti utječu na plodnost i trudnoću?
Upalne reumatske bolesti (Sustavni eritemski lupus, Reumatoidni artritis, Sjogrenov sindrom)
Upalne su reumatske bolesti kronične, upalne, neinfektivne bolesti za koje se često koristi sinonim autoimune bolesti, te su izrazito rijetke u općoj populaciji, ali se najčešće javljaju kod mlađih žena generativne dobi. U većini sustavnih autoimunih bolesti se pretpostavlja povećani rizik za trudnice i njihova se trudnoće smatra rizičnom, te svakako treba biti unaprijed planirana pod kontrolom liječnika različitih specijalnosti (reumatologa, ginekologa, imunologa..)
Plodnost kod žena sa sustavnim autoimunim bolestima načelno nije poremećena. Trudnoća u bolesnica koje boluju od SLE (sustavni eritemski lupus) prolazi bez komplikacija u otprilike 80%. Moguće su komplikacije vezane uz osnovnu bolest koje se mogu pogoršati zbog trudnoće, posebno ako je bolest aktivna u posljednjih 6 do 12 mjeseci prije trudnoće ili ako već postoje oštećenja organa kod majke (prije svega oštećenje bubrega, središnjeg živčanog sustava i pluća). Stoga se preporučuje planiranje trudnoće nakon najmanje 6 mjeseci kliničke remisije upalnih reumatskih bolesti.
Prilikom planiranja trudnoće, neophodno je procijeniti moguća oštećenja organa te prisutnost ostalih rizičnih čimbenika za trudnoću (šećerna bolest, povišen krvni tlak, kardiovaskularne bolesti, pušenje..). Svakako, potencijalno toksične lijekove koji se koriste za liječenje osnovne bolesti (metotrexat, ciklofosfamid) treba zamijeniti manje toksičnima (glukokortikoidi, sulfasalazin, nesteroidni protuupalni lijekovi). Preporučuje se da žene prilikom planiranja trudnoće i najmanje od 12-og tjedna trudnoće uzimaju folnu kiselinu (barem 400 mcg/dnevno) zbog prevencije defekata neuralne cijevi.
Antifosfolipidni sindrom koji je često dio navedenih upalnih reumatskih bolesti, uzrokuje komplikacije u trudnoći poput hipertenzije, preeklampsije, insuficijencije posteljice i intrauterinog zastoja u rastu djeteta, prijevremeni porođaj i spontani pobačaj te vensku trombozu trudnice. Stoga je tijekom trudnoće potrebno uzimati niske doze acetilsalicilne kiseline (Aspirin, Andol), a u težim slučajevima i niskomolekularni heparin (doza se određuje ovisno o nalazima) cijelu trudnoću kako bi se smanjila mogućnost navedenih komplikacija. Bolesnice koje se liječe glukokortikoidima i/ili heparinom ili imaju druge čimbenike rizika za osteoporozu trebale bi uzimati supstituciju vitamina D i kalcija.
Isto tako, za sve žene koje u sklopu upalne reumatske bolesti imaju rizik pri vaginalnom porođaju (najčešće zbog promjena na zglobovima i kostima zdjelice), savjetuje se porod carskim rezom kao sigurnija varijanta.
Multipla skleroza
Multipla skleroza (MS) je kronična, autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava koja se češće pojavljuje kod mladih žena generativne dobi te se postupno razvijaju oštećenja tkiva mozga i kralježnične moždine koje može rezultirati različitim stupnjevima neuroloških ispada i invaliditeta.
Kod žena koje boluju od MS je smanjena plodnost koja je povezana sa seksualnom disfunkcijom, inkoordinacijom, bolovima, motoričkom slabosti i hormonskim poremećajima te veći broj žena s multiplom sklerozom ima potrebu za metodama pomognute oplodnje. Smatra se da je trudnoća relativno sigurna kod bolesnica s MS te u većini slučajeva prolazi bez većih komplikacija povezanih s trudnoćom.
Kod većine trudnica moguć je vaginalni porođaj s primjenom epiduralne analgezije, dok je kod žena s težim neurološkim ispadima svakako potreban carski rez. Također, smanjena je šansa za javljanje aktivne bolesti (relaps) u trudnoći, te je blagotvorno imunosno djelovanje koje ženu čuva od relapsa još 3 mjeseca nakon poroda. Nakon tog vremena povećana je sklonost za ponovno javljanje aktivne bolesti.
Preporučuje se prekid uzimanja imunomodulacijskih lijekova (interferon beta) tijekom planiranja i u samoj trudnoći, a ukoliko se pokaže potrebna za akutnim liječenjem u trudnoći, obično se koriste kortikosteroidi.
Upalne bolesti crijeva (Ulcerozni kolitis, Chronova bolest)
Smatra se da plodnost žena s upalnim bolestima crijeva nije bitno smanjena, osim kod težih oblika bolesti gdje je kirurško liječenje uzrokovalo priraslice u maloj zdjelici i smanjenu prohodnost jajovoda. Trudnoća kod takvih bolesti nije povezana s većim komplikacijama, osim malo većeg rizika od prijevremenog poroda i rađanje djece manje porođajne težine.
Svakako se preporučuje planiranje trudnoće u fazi remisije bolesti (kad nema znakova aktivne bolesti), a lijekove bi trebalo izostaviti ako je to moguće. Ukoliko se tijekom trudnoće jave akutni znakovi bolesti, može se nastaviti liječenje sulfasalazinom i kortikosteroidima čija štetnost je manja od potencijalne koristi za liječenje. Vaginalni porod je moguć kod takvih bolesnica, a kod onih kod kojih je provedena resekcija crijeva preporučuje se carski rez.
U praćenju i kontrolama trudnica koje boluju od autoimunih bolesti je prijeko potreban multidiscipliniran pristup, koji uključuje blisku suradnju opstetričara, neonatologa te različitih specijalista (reumatologa, neurologa, gastroenterologa), a sve radi pravodobnog prepoznavanja i prevencije mogućih rizika i komplikacija trudnoće te postizanja pozitivnih ishoda. Svakako je moguće da se i u takvim slučajevima ostvari velika želja budućih roditelja, a to je rođenje zdravog djeteta.