Valentinovo - nepoznato o Danu zaljubljenih
Svima nam je već poznato što je Valentinovo i što taj dan predstavlja. Jedan dan u kojemu se svi ujedinimo u zajedničkom slavlju ljubavi. No za neke ljude uključujući i mene, ovaj dan ima još jedno posebno značenje. Naime sveti Valentin je ne samo zaštitnik mladih zaljubljenih parova nego i zaštitnik osoba oboljelih od epilepsije.
Nacionalni dan oboljelih od epilepsije
Na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, Sabor je na svom zasjedanju 17. listopada 2008. godine donio jednoglasnu odluku da se 14. veljače proglasi Nacionalnim danom oboljelih od epilepsije.
Taj datum vezan je uz Svetog Valentina, čiji dan se slavi 14. veljače. Sveti Valentin je bio biskup koji je živio u 3. stoljeću. U to vrijeme Rimskim carstvom vladao je car Klaudije, a kršćani su bili proganjani. Prema predaji Sveti Valentin izliječio je od epilepsije sina jednog uglednog rimskog građanina te se stoga štuje kao zaštitnik osoba s epilepsijom. Ovoga sveca se smatra i zaštitnikom osoba koje se vole, jer je potajno vjenčavao zaljubljene mlade parove unatoč zabrani cara.
Brojke otkrivaju pravu sliku stvarnosti
Znanje o epilepsiji danas je još uvijek slabo i brojke su poražavajuće. U svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi, točnije u Europi 6 milijuna dok je u Hrvatskoj registrirano oko 50 tisuća oboljelih. Istraživanje provedeno 2007 godine od strane agencije Puls donosi ove brojke:
“Istraživanje je pokazalo da je čak 91 posto ispitanih čulo za epilepsiju, te da 57 posto njih pozna osobu koja boluje od epilepsije, ali i da 48 posto ispitanika smatra da su takvi bolesnici drugačije tretirani u društvu. No, ono što zabrinjava i zbog čega je ova studija bitna je mišljenje čak 41 posto ispitanih da su bolesnici od epilepsije psihički bolesnici i samim tim psihijatrijski slučajevi što je apsolutna zabluda. Epilepsija je isključivo neurološki, organski poremećaj koji dovodi do poremećaja funkcije mozga. Također zabrinjava i to što 29 posto ispitanih smatra da bi osobe s epilepsijom zbog svoje bolesti trebale raditi lošije poslove, te da 17 posto misli da oboljeli od epilepsije ne bi smjeli imati djecu. Ništa veseliji nije ni podatak da bi 12 posto ispitanih bolesnike s epilepsijom poslali u posebne škole, te da njih 17 posto ne bi željelo da njihovo dijete ili član obitelji živi ili zasnuje brak s osobom koja boluje od epilepsije”.
Kako znamo da stvari nisu toliko napredovale?
Unatoč raznim akcijama podizanja svijesti i obrazovanja te digitalizaciji pomoću koje možemo saznati gotovo sve, ove brojke i 10 godina kasnije nisu puno drugačije.
Kao osoba koja boluje od epilepsije već dugih 14 godina, susrela sam se sa mnogo različitih situacija, nekih pozitivnih, pa sve do onih krajnje negativnih. No, ono što je svima zajedničko je neznanje o samoj bolesti. Nije potrebno da svi znaju sve detalje; nismo svi doktori, ali je sramotno da u 21. stoljeću ljudi smatraju da bolujem od psihičke bolesti i imaju određenu distancu, smatrajući da će ih „moje ludilo“ zaraziti. U osnovnoj i srednjoj školi susrela sam se s puno ljudi koji su me maltretirali i tretirali drugačije, kao manje vrijednu osobu.
Nažalost situacija u školama nije se znatno promijenila ni danas, djeca oboljela od epilepsije i dalje bivaju maltretirana od strane ne samo druge djece, nego i njihovih roditelja, ali i profesora.
S određenom vrstom diskriminacije susreću se i mladi. Zbog cjelokupne ekonomske situacije u kojoj se nalazi država, svakoj osobi koja je u potrazi za poslom je teško, a kada boluješ od neke bolesti stvari postaju još teže. Savjetnici nam savjetuju da na razgovorima za posao lažemo o svom fizičkom stanju riskirajući ozljedu na radu ili tužbu od strane poslodavca. Često nam se nude poslovi za koje smo debelo prekvalificirani, bez obzira na duplo uloženi trud u obrazovanje.
Mnogi će se pitati po čemu se sve ovo razlikuje od njihove situacije?
Moj odgovor na takvo pitanje je: „Dnevno pijem 10 tableta, što je pomak s obzirom na dosadašnjih 16, samo da bih normalno funkcionirala, ne tražim nikakve povlastice niti invalidnine, posao preko veze ili članstvo u nekoj stranci, samo priliku da u startu budem jednako tretirana!“
Zaista je sramotno da zbog neznanja i stigme koju nosi ova bolest dopuštamo da pate djeca i mladi! Kada je već sustav obrazovanja zakazao, na pojedincu je da se informira i prenosi znanje drugome.
Zajedno mijenjajmo svijet
14. veljače nažalost postao je simbol komercijalizacije u kojemu se gleda tko će kome dati veći poklon i tako izraziti svoju ljubav. Zaboravila se ona prvotna želja sv. Valentina u kojoj se veliča ljubav ne samo dvoje ljudi već ljubav prema svakoj osobi. Dovoljno je na ovaj dan pokloniti nekome cvijet ili jednostavno topli zagrljaj za kojim smo toliko počeli žudjeti u ovom hladnom dobu tehnologije.
Pozivam vas da prije nego poljubite svoje najmilije odvojite nekoliko minuta i pročitate kako pomoći osobi u slučaju da ima epileptički napad te prenijeti svoje znanje drugima.
Epilepsija je takva vrsta bolesti gdje tijekom epileptičkog napada pojedinac ovisi o znanju i dobroti druge osobe. Neće vam trebati dugo, a možda baš vi spasite nekome život i promijeniti sliku ovu crnih brojki!