Fizička aktivnost pozitivno utječe na inteligenciju djece i mladih, i to više od očekivanog
Vježbanje je zdravo, vježbanje je dobro, vježbanje čini čuda za fizičku spremnost i za fizičko zdravlje kako djece, tako i odraslih, pa i trudnica… Ma, vježbanje je korisno! I to znamo, često se o tom govori, pa smo nekako uvijek usredotočeni ka blagodatima vježbanja za fizičko zdravlje. Ipak, u posljednje se vrijeme govori i dosta o pozitivnim utjecajima vježbanja na mentalno zdravlje.
No, čini se da vježbanje ima još pokoji pozitivan učinak, i to na – kvocijent inteligencije djece i mladih. Nedavno objavljena meta-analiza podataka objavljena u časopisu Pediatrics pokazala je da strukturirani programi tjelesne aktivnosti poboljšavaju inteligenciju kod mladih ljudi. Studija je otkrila prosječno povećanje IQ-a, odnosno kvocijenta inteligencije, od 4 boda među sudionicima. Ovi su rezultati istaknuli važnu ulogu tjelovježbe u oblikovanju uma i tijela tijekom djetinjstva i adolescencije.
Već su ranija istraživanja pokazala da vježbanje pozitivno utječe na kognitivne funkcije kao što su pamćenje, pažnja i izvršne funkcije. No, specifičan odnos između vježbanja i opće inteligencije, uključujući IQ, nije dosad dovoljno istražen. Prijašnje studije rezultirale su ograničenim i ponekad proturječnim dokazima, a često su usredotočene na fluidnu inteligenciju ili akademski uspjeh, a ne na opću inteligenciju u cjelini. Stoga su znanstvenici odlučili provesti sveobuhvatno istraživanje o tome može li vježbanje utjecati na inteligenciju u širem smislu.
Osim tog, stručnjake je dodatno motivirala činjenica da je rana intervencija važna u slučaju potrebe za poticanjem kognitivnog razvoja. Djetinjstvo i adolescencija su ključna razdoblja tijekom kojih iskustva mogu imati dugotrajne učinke na kognitivni i neuralni rast.
„Naš interes za ovu temu proizlazi iz sve veće količine dokaza o vezi između tjelesne aktivnosti i kognitivni razvoj kod mladih. Istražujući potencijal tjelovježbe kao alata za poboljšanje inteligencije, željeli smo rasvijetliti praktičnu i pristupačnu strategiju za podršku dječjem razvoju," objasnio je autor Javier S. Morales.
Meta-analiza, koju su koristili stručnjaci da bi došli do ovih zaključaka, je metoda istraživanja koja kombinira i statistički analizira rezultate više studija kako bi izvukli šire zaključke. U ovom slučaju, istraživači su prikupili podatke iz 14 nasumično odabranih kontroliranih ispitivanja koja su uključivala 3203 sudionika. Istraživači su se usredotočili na opću inteligenciju, često mjerenu IQ-om.
Nalazi su otkrili značajan pozitivan učinak intervencija vježbanjem na inteligenciju, i to u različitim podskupinama – djece s normalnim i niskim početnim razinama IQ-a, a bio je dosljedan bez obzira na trajanje intervencije.
„Konkretno rečeno, programi vježbanja poboljšavaju kvocijent inteligencije djece i adolescenata u prosjeku za 4 boda — što je rezultat usporediv s dobicima koji se obično postižu dodatnom godinom obrazovanja. To znači da poticanje djece i adolescenata na sudjelovanje u strukturiranim tjelesnim aktivnostima može imati trajne pozitivne učinke na njihove intelektualne sposobnosti, kao i na druga područja njihova života, poput sreće, socioekonomskog uspjeha, pa čak i budućeg zdravlja“, rekao je Morales.
Važno je napomenuti i da na učinke nije utjecala dob sudionika ili trajanje intervencije vježbanja, što sugerira da su kognitivne dobrobiti tjelesne aktivnosti primjenjive na različite razvojne l faze. Ono što jedino nije još utvrđeno jest intenzitet, vrsta i trajanje vježbanja, odnosno koje ima najbolji utjecaj.
„Iako su dobrobiti jasne, potrebno je više istraživanja kako bi se razumjeli temeljni mehanizmi i istražili dugoročni ishodi izvan trajanja intervencija“, istaknuo je Morales.