Djeca bi ovih 7 stvari danas nazvala traumtičnima - u 80-ima su bile normalne
Često se govori o razlikama u odrastanju 70-ih, 80-ih godina i danas. Najviše možda zato što nije prošlo tako puno, a razlika je – drastična. Isto tako, već pomalo vidimo razlike u rezultatima jedne i druge vrste odrastanja, pa se pitamo je li stvarno prije bilo bolje? Jesmo li – odnosno jesu li roditelji - prije bili pametniji, mudriji? Proći će još puno vremena prije nego što budemo imali točan i dokaziv odgovor, iako svatko može imati svoje mišljenje, ali u svakom slučaju – zabavno je uspoređivati.
Najčešće govorimo o samostalnosti djece nekad i sad, te ležernosti, opuštenosti roditelja nekad i sad. Mijenjalo se sve, pa se tako mijenjalo kako se djeca ponašaju, što im je dopušteno, što je prihvatljivo, što poželjno... Neke stvari, na primjer, djeca bi danas smatrala vrlo traumatičnima, a 60-ih, 70-ih i 80-ih godina bile su potpuno normalne.
Evo koje.
1. Dolazak iz škole u praznu kuću
Malo je stvari koje bi mladima danas zvučale tako traumatično kao pomisao na to da imaju ključić oko vrata i da se vraćaju u praznu kuću. No generacije 70-ih i 90-ih godina to su smatrala potpuno normalnim. Samostalan doolazak kući, nekoliko sati samoće i sve što ide uz to... Danas bi netko mogao pozvati socijalnu službu. Moderna djeca – i ne potcjenjujemo, niti osuđujemo – navikla su na stalni nadzor i ne bi znala što učiniti. Ne svi, naravno!
2. Ne vezanje sigurnosnih pojaseva
Današnji roditelji sjećaju se mutno kako je izgledala vožnja u autu. I koliko nas je stalo u auto. Pojasevi? Tko je uopće znao da postoje? Danas bi to bilo doslovno traumatično. Za djecu i roditelje.
3. Tjelesna kazna
Lupanje po guzi bilo je dugo vremena prihvatljivi oblik kažnjavanja djece. Zapravo, bilo je to i u školi tako i nije se uopće dovodilo u pitanje. Danas je nezamislivo i smatra se kažnjivim, a kamoli ne traumatičnim.
4. Čuvanje djece dok su još i sami bili djeca
Djeca su 80-ih godina i ranije vrlo brzo smatrana odraslima, odnosno dovoljno zrelima za neke aktivnosti. Mali su čuvali još manju braću i sestre i nitko to nije smatrao čudnim. Danas bi se mogla uključiti također socijalna služba i svi bi imali traume od tog.
5. Izlazak bez telefona
Zamisli da pošalješ dijete na cijeli dan van – bez mobitela. I djeca i odrasli danas jedva podnose u bilo kojem obliku biti daleko od telefona čak i kod kuće. Pomisao na izlazak iz kuće i dugotrajniji boravak van kuće bez mobitela bila bi im/nam teško razumljiva.
6. Radne obaveze vrlo rano
Ljetni poslovi podrazumijevali su se od rane dobi, a ako i nisu bili "pravi" poslovi, podrazumijevalo se pomaganje roditeljima, susjedima, a nekad bi se i dobio džeparac za to. Tinejdžerske godine podrazumijevale su ljetni posao. I te su novce trošili na svoje potrebe, ne na "luksuze". Danas ne samo da ne mogu zamisliti, nego prije 16. godine ni ne smiju raditi.
7. Kuhanje / priprema vlastite hrane
Nitko nije uopće razmišljao o tome trebaju li djeca kuhati, biti uz peć, plin, struju... To je bilo nešto što se podrazumijevalo. Polazak u školu uglavnom je podrazumijevao određenu količinu vremena koju bi djeca bila sama kod kuće i ujedno – sama se prehranjivala. To što su djeca 70-ih i 80-ih godina znala skuhati i pripremiti danas mnogi ne znaju niti u dvadesetima.