Roditelji uvijek znaju što se događa s djetetom, a posebno mama. Odnosno, točnije, roditelji uvijek znaju kad dijete ima problema i kad bi trebalo s njim razgovarati, saznati što se događa. No, kako godine prolaze i djeca odrastaju, to je sve teže i teže. Pubertet je opaka prekretnica i znamo da tad nema previše razgovora – posebno ako nisu postavljeni temelji za to.

Stvarno pripazi Gaslighting u roditeljstvu: 9 rečenica u kojima to možeš prepoznati

Osim toga, znamo svi da nije baš jednostavno razgovarati o problemima u bilo kojem obliku i u bilo kojem trenutku. Otvoren razgovor je nekima uistinu težak, posebno u određenim godinama. Vještina otvorenog razgovora može razviti u određenim okolnostima i može se na njoj raditi, usavršavati je.

Kad su djeca u pitanju, s njima treba raditi na ovoj vještini. To je važno kako njima, kasnije u životu, tako i nama, dok smo mi oni koji trebaju znati o svemu što ih muči. Evo kako raditi na razvoju te vještine.

1. Nemoj odustati od razgovora

Kad nas dijete "odbije" i ne želi razgovarati, najlakše je odustati. Nemoj! Odustajanjem od razgovora dijete gubi kritičko vodstvo koje je važno. Najprije pronađi dovoljno vremena i ugodno okruženje za razgovor. Prekini rutinu, posveti se samo tome. Neka to bude razgovor nasamo, a djetetu daj prostora da čuje da ti je stalo i da si zabrinut/a. Dijete se mora osjećati ugodno kako bi se otvorilo.

2. Suosjećaj, bez obzira na to što kažu

Informacija je moć. Često je, kao roditeljima, teško ne reagirati na ono što dijete kaže. Kad čujemo nešto, svi smo spremni odmah okriviti nekog – dijete, prijatelja, učiteljicu... A nekad nam začas izleti "Rekao/la sam ti." Bez obzira na to što ti dijete kaže – potukao se, izbjegava ručak ili je razbio prozor – zatomi želju da uskočiš i reagiraš. Odvoji trenutak da udahneš, a zatim poslušaj. Glavni cilj je steći djetetovo povjerenje, a to je važnije od bilo kakvog manjeg kršenja pravila. Dijete mora znati da se uvijek može osjećati ugodno s tobom, bez obzira na probleme.

3. Razmisli, razjasni i iskaži znatiželju

Slušaj rečenice koje ti dijete govori, a onda ih uklopi u svoje reakcije – kad ponavljaš ono što je dijete reklo, u različitim rečenicama, tako pokazuješ empatiju, daješ do znanja da slušaš, a ujedno pomažeš sebi pojasniti što se događa. Na primjer: "Kažeš da te nitko nikad ne bira u svoje timove, da uvijek ostaneš posljednji." Sažimanjem i ponavljanjem njihovih izjava, dopuštaš djetetu da razjasni, podijeli više informacija i da kaže svoje tumačenje izjave. Znatiželjom pokazuješ da pokušavaš razumjeti djetetetovu perspektivu.

4. Ne nameći svoje ciljeve

Postavljaj djetetu pitanja i slušaj. Nemoj pretpostavljati da znaš razloge djetetova ponašanja. Nemoj vršiti pritisak i nametati vlastite ciljeve i planove. Da bi se dijete osjećalo ugodno u razgovoru, važno je čuti, čekati i pokazati povjerenje da ima sposobnost učenja i rasta.

5. Partnerstvo i rješavanje problema s djetetom

Kao i svi, djeca dijele više kada osjećaju da ih netko sluša i shvaća. Mogu se opustiti, lakše uključiti u proces podučavanja, posvetiti se razvoju svojih socijalnih vještina i ulagati u svoj uspjeh. Kada omogućiš dvosmjerni razgovor, dijete će lakše govoriti o društvenim problemima. Mirna, otvorena rasprava omogućuje djetetu da zna da u budućnosti može računati na tebe kao partnera, a ne kao suca.

Ne možeš samo reći Ne sviđaju ti se djetetovi prijatelji? Evo kako o tom (ne) razgovarati