Kad god pomislimo kako je teško razgovarati ili bilo što drugo smisleno raditi s tinejdžerom, dovoljno je napraviti samo jednu stvar: prisjetiti se kako smo se mi sami osjećali u tim godinama. I odmah te svoje buntovne i nemoguće tinejdžere vidimo u nekom sasvim drugom svjetlu. Istina?

Tako se radi Jessica Alba otkrila da je išla na terapiju sa kćeri jer se nisu slagale – i pomoglo im je!

Razgovarati s tinejdžerima danas je možda još i teže nego prije, jer su im najčešće na ušima slušalice. No, i bez tog nije lako. A dodatno nas zbunjuje to što pubertet počinje sve ranije i ranije. Čak i ako uspijemo razgovarati s njima, često će njihov odgovor biti okretanje očima ili potpuno nerazgovjetno gunđanje.

No, ako se malo potrudimo, nagrada u obliku smislenog razgovora s tinejdžerom razveselit će svakog roditelja. A da bismo to postigli, postoje neke stvari koje im ne bi baš trebalo govoriti… Ne zato da im se izbjegavanjem tog podilazi, nego zato što bi se tako mogli osjećati loše.

11 rečenica koje ne bi nikad trebalo reći tinejdžeru

1. Pa nije to tako važno.

Nešto što se nama čini nevažnim tinejdžeru se može činiti itekako značajnim. Ovom rečenicom zapravo trivijaliziramo ono što tinejdžer osjeća. A sjećamo se da to nije dobar osjećaj, zar ne? Zbog tog bi se tinejdžer mogao osjećati neshvaćeno ili odbačeno, a mogao bi i zauvijek prekrižiti potrebu za razgovorom s roditeljima.

Možeš reći: „Vidim da ti je ovo jako važno. Razgovarajmo o tome što se događa.“

2. Zašto ne možeš biti sličniji (bratu/sestri/prijatelju)?

Takve su usporedbe štetne u bilo kojoj dobi. Društvo će ionako vrlo izgledno poslati poruku djetetu da nije dovoljno dobro takvo kakvo jest, u raznim oblicima – od marketinga, pa do sustava školovanja. No, puno je štetnije kad to dolazi od roditelja.

Možeš reći: „Razgovarajmo o tvojim ciljevima i onome što radiš. Kako se osjećaš u vezi tog (nekog određenog područja)? Što želiš poboljšati i kako ti mogu pomoći?“

3. Trebao bi ______.

Nikada nemoj otvarati raspravu savjetima. Oni prije svega žele osjetiti da ih se čuje, vidi i potvrdi. Razgovor započni slušanjem i ispitivanjem o njihovom iskustvu. Važno je NE pretpostaviti da ih razumiješ, stoga provjeri pitajući "Evo što čujem da govoriš, je li to točno?" Kad se uvjere da netko sluša što imaju za reći, tada od njih možeš čuti njihovo mišljenje, razmišljanje.

Možeš reći: „Što misliš da bi trebao/la učiniti?

4. Uživaj u životu sada, prije nego te zatrpaju odgovornosti odraslih ili stvarni problemi.

Stvari moraš gledati iz perspektive tinejdžera, a ne odrasle osobe. Ako od njih tražiš da ne gledaju sadašnjost, nego ih plašiš budućnošću, to umanjuje njihove trenutne brige i osjećaje.

5. Tako si neodgovoran - što je s tobom?

Ne samo da ovakva konstrukcija rečenice boli i da će vjerojatno potaknuti tinejdžera na obrambeni stav, nego ne nudi nikakve informacije o tom što je pogrešno i što bi mogla biti alternativa. Drugim riječima – uopće nije konstruktivno.

Možeš reći: „Stvarno sam frustriran/a onim što se događa. Razgovarajmo o tome kako možemo zajedno riješiti ovu situaciju.“

6. Ovim tempom nikad nećeš ništa postići!

Tvoja namjera može biti motivirati dijete, ali  ako je ovako izgovorena, ona je zapravo napad na samopouzdanje tinejdžera i može potaknuti nesigurnost i tjeskobu – te ih u konačnici obeshrabriti da slijede svoje ciljeve.

Možeš reći: „Vjerujem u tebe. Znam da ti to možeš shvatiti.“

7. Nije važno što drugi ljudi misle o tebi.

Iz naše perspektive znamo da je to istina. No, također znamo da je tinejdžeru jako stalo do odobravanja vršnjaka. Oni još nisu dosegnuli tu razinu na kojoj bi se lako mogli suprotstaviti osjećajima povezanim s mišljenjima njihovih vršnjaka. Moraš razumjeti da njih to vrijeđa i da trebaju da im netko to potvrdi.

Možeš reći: „Žao mi je što to čujem. Imati 14 godina može biti teško, ponekad ljudi govore stvari koje ne misle jer im je teško ili imaju loš dan. U redu je osjećati se loše i zapamtiti da si ti više od ono što netko kaže o tebi zato što ima loš dan.“

8. I meni se to dogodilo kad sam bio/la tvojih godina.

Hm, da, vjerojatno jest. Primamljivo je odmah uskočiti i prenijeti slično iskustvo, te tako pokušati dokazati da suosjećaš. No, to nije uvijek ono što dijete treba. Možda se baš na taj način neće osjećati kao da ga slušaš ili će pomisliti kako ne prepoznaješ da je drukčiji od tebe, da je njihovo iskustvo jedinstveno.

Možeš reći: Prisjeti se kako si se ti osjećao/la u sličnoj situaciji i pitaj ih osjećaju li se tako.

9. Da sam to rekao svojim roditeljima, oni bi ______.

Ponekad je nemoguće ne usporediti iskustva tinejdžera sa svojima, ali nije uvijek dobra ideja dijeliti te misli sa svojim djetetom. Tinejdžeri tako mogu pomisliti kako se njihova iskustva procjenjuju prema zastarjelim standardima. Također, ako govoriš o kaznama koje si dobio/la, to može biti shvaćeno kao prijetnja i nepotreban strah.

Možeš reći: „U našoj obitelji, jedna od naših temeljnih vrijednosti je međusobno poštovanje čak i kada se ne slažemo. Smislimo kako možemo razgovarati o ovome na način koji će nam oboma odgovarati.“

10. Dobro si.

Iako je to dugoročno gledano možda istina, tvoje se dijete trenutno ne osjeća dobro, a ako mu kažeš potpuno suprotno, to može umanjiti njegovo iskustvo. Tinejdžerima može biti teško nositi se sa svojim osjećajima.

Možeš reći: „Čini mi se da si uzrujan/a. Želiš li razgovarati o tome?

11. Tako si pametan/na.

Ovo se može činiti kontraintuitivnim. Zar ne želimo da djeca znaju da ih smatramo pametnima? Problem je u tome što kada se djeci govori koliko su pametna i sposobna, to stvara pritisak ili standard kojemu stalno moraju težiti - ili stalno iznevjere.

Možeš reći: „Znam te kao marljivog radnika, i bez obzira na to koliko izazovne stvari postanu, kada nastaviš raditi kroz teške trenutke, stvari obično idu nabolje.“

Kakva mama, takva kći Ah, ti tinejdžeri: Pink otkrila zašto je njezina kći zapravo obrijala glavu