Zašto sam odustala od operacije povećanja grudi?
U vrijeme kad i tinejdžerice traže od roditelja da im dopuste estetske operacije kojima žele dostići neki fabricirani ideal ljepote, donosimo ispovijest žene koja je odustala od operacije povećanja grudi i danas je zbog toga jako sretna…
Već kao tinejdžerica razmišljala sam o povećanju grudi. To je počelo još dok sam išla u školu. Grudi su često bile tema, nama curama u razredu i prije nego što su nam počele rasti. Kad smo konačno ušle u pubertet, nekim mojim prijateljicama počele su se nazirati ispod majice. Zapravo svima, osim meni. Barem mi se tada tako činilo.
Ova faza u školsko doba puno je toga pokrenula u meni. Grudi su bile glavna tema za razgovor, a kako se kod mene po tom pitanju ništa nije događalo, neke su djevojke počele to i komentirati. Redovito sam slušala podbadanja ili glupe komentare. Nažalost, to su govorili uglavnom oni koji su mi bili bliski. Primjerice, moja tadašnja najbolja prijateljica. Pisala mi je bezobrazne poruke s nepoznatog broja u kojima je ismijavala žene s malim grudima. Kad sam shvatila da ona to radi, bila sam strašno povrijeđena.
'Ali ti imaš sasvim lijepe male grudi'
Odlučila samo prvom prilikom otkloniti 'problem'. Navečer bih u krevetu razmišljala satima o tome kako bi bilo super da ponosno hodam naokolo s velikim grudima koje se njišu. Na sreću, tada mi je – i još dosta godina kasnije – takva operacija bila preskupa. Osim toga, moji roditelji sigurno bi poludjeli. Rekli su da mi to neće nikada dopustiti. Danas sam im zahvalna za sve što su mi tada rekli – da sam lijepa i da su moje grudi lijepe upravo onakve kakve jesu. I da me muškarci – koje zanima jedino veličina grudnjaka – i tako nisu zavrijedili. Mada im tada nisam vjerovala.
Pošto si nisam mogla priuštiti operaciju, godinama sam u grudnjak stavljala debele silikonske umetke da mi grudi izgledaju broj veće. Morala sam to raditi. Uski topići i haljine su na meni inače izgledali jadno – bila sam sigurna u to. Jer, to se nije sviđalo ni mom prvom pravom dečku. Prije njega sam naletjela na jednog tipa koji mi je rekao: „Ali ti imaš sasvim lijepe male grudi“. Operacija povećanja grudi nije mi išla iz glave. 'To radim za sebe, a ne zbog toga da se svidim muškarcima', govorila sam si kad sam imala 23 godine i napokon sakupila potreban novac za operaciju, sjedeći u čekaonici estetskog kirurga. To što je on za vrijeme besplatnih konzultacija bio nevjerojatno neljubazan i neosjećajan, danas smatram srećom. Zbog njega sam odgodila operaciju – odlučila sam pronaći drugog liječnika.
Što veličina grudi ima s našom ljepotom? Nakon toga sam odjednom, sredinom svojih dvadesetih godina, naučila živjeti s malim grudima – za dobre stvari treba malo vremena i zrelosti. Prestala sam razmišljati o veličini te sam odjednom postala zahvalna svim prednostima koje mi pružaju male grudi. Bez problema mogu spavati na trbuhu, ne moram se bojati da će mi se grudi objesiti, a ni kod sporta nemam problema. I ono najvažnije: ja sam ostala JA. I danas volim sebe i svoje tijelo točno onakvo kakvo jest. Žene ne moraju odgovarati nekoj normi kako bi bile lijepe. Moraju jednostavno biti ono što jesu. Koliko su velike ili male grudi, to je sporedna stvar, zar ne?