Zanima me zašto žene neprestano moraju stvarati pritisak drugim ženama oko sebe. Jako često čujem od drugih žena da su pod pritiskom zbog ovoga ili onoga, a i sama sam nerijetko bila. I dopustim si da se osjećam loše jer eto ne ispunjavam nečija očekivanja, ne svoja, nego, ne znam - mamina, prijateljičina, susjedina, očekivanja neke babe koja je usput nešto komentirala. Jer kad ne ispunjavam svoja očekivanja s time ću se već nekako nositi, ili ću naći način da postignem nešto što sam si zacrtala, ili ću pokušati prihvatiti to da nekad stvari ne idu kako si u životu zacrtamo. Ali to kad osjećam pritisak zbog okoline, užasavam se toga. 

'dobronamjerni' komentari Mama šestero djece: 'Svi imaju istog tatu, hvala što pitate'

Baš prije koji dan razgovaram s jednom mladom ženom, nešto mlađa od mene, a toliko toga postigla što ja nisam i možda niti neću. I ja se njoj divim, i potajno i zavidim, iako sam svjesna da sam svoj život, točno takav kakav je, ja sama izabrala. I presretna sam da mi je nebo posložilo sve kako sam priželjkivala. Ali ipak divim se njoj koja je toliko napravila, postigla, i samo ide uzlaznom putanjom.

'Mama mi je bila najveća podrška kad su me osuđivali zbog trudnoće u srednjoj školi'

Ali kaže nesretna je. Ona osjeća da je podbacila jer se nije udala, jer nije rodila, nije se „skrasila“. Bio je to na neki način i njen izbor, kaže nije naišao onaj pravi. Pa kažem zašto se onda ždereš, uživaj u svemu što imaš, što ti život pruža. A sve drugo će se posložiti kada dođe vrijeme za to. Ali ona osjeća pritisak, godine idu i ona neće biti mlađa, i njena mama kaže ovo, prijateljice kažu ono...

Tek su ti 23, pa zašto se udaješ? Nakon godinu dana - kad će beba?

Zašto je bitnije što selo misli nego kako se ja osjećam? Zašto se damo uvući u taj začarani krug? Ja priznam da sam i sama često znala suditi sebi na osnovu mišljenja drugih, ali se sve više trudim odvojiti to od sebe. Ja nisam ono što drugi misle o meni, ja sam ono kako se ja osjećam. Naravno da svi više volimo da drugi o nama misle dobro i lijepo, ali ne dam se više trpati u kalupe da bih se nekome svidjela. Živim svoj život i uživam u njemu, u svom poslu, u svojoj obitelji, u svom domu, i sve mi je savršeno točno takvo kako je - sa svim svojim nesavršenostima. 

Zašto sve to pišem? Jer sam i neke jako bitne i velike odluke u životu donijela zbog pritiska, jer je tuđe mišljenje o mojim odlukama koje se nisu poklapale s očekivanjima, činilo da se osjećam loše. A bilo je i velikih i bitnih odluka koje nitko oko mene nije odobravao (nitko tko se išta pita u mom životu), ali ja sam čvrsto stajala iza njih, i ispale su najbolje moguće! Otkud krenuti? 

Zašto gluma, kakav je to posao, od čega ćeš živit?

Udaješ se?? A tek su ti 23, pa zašto se udaješ?

Nakon godinu dana - a kad će beba? Nakon dvi godine isto pitanje, nakon tri isto.

žene vs. muškarci Dvostruka mjerila u roditeljstvu: Mame se osuđuje, a tate hvali

Rodim, a kad će drugo? Trebaš jednu curicu. (bilo je i onih koji su smatrali da u poslu kojim se bavim je i jedno dovoljno, nek ne rađam više jer trebam ja snimati)

Rodim drugo, uh opet dečko, moraš onda još jedno.

Zaaštoo??? Što treba napraviti da te ljudi prestanu pitati i komentirati stvari koje se STVARNO nikog ne tiču osim mene i mog muža???

Obitelj sa šest kćeri: Dosta nam je seksističkih komentara

Poštenije je odlučiti ne rađati nego da nemaš vremena ni volje za djecu

I grande finale - treća trudnoća! Mnogi sretni, zovu, čestitaju, mnogi šokirani da sam uopće odlučila još jednom roditi, pitaju pa jesam li htjela ostati trudna (ne računam moje bliske prijateljice, čitaj dvije slovom i brojem, one smiju pitati sve). A tek to što su nam rekli da je opet dečko, komentara ko u priči - ajme jadna ti, pa kud opet, jesi sigurna, fakat te neće curica (tko kaže da sam uopće imala preferencije curica-dečko), sad ćeš morati još jedno itd itd.

Priča s poroda 'Osuđivali su me jer sam odabrala porod carskim rezom u privatnoj klinici'

Za moj pojam u današnje vrijeme uopće ostati trudan čim to poželiš je već velik uspjeh, a još kad je dijete živo i zdravo - što više mogu poželjeti!? Mojoj sreći nema kraja! Da, iako nije curica, moj Bože! Eto, ipak sam se naživcirala, iako nisam htjela.

Smatram da žena treba imati pravo odlučiti udati se ili ne, roditi ili radije imati ljubimca. Za mene je to poštenije nego se udati da ispuniš očekivanja matere, ćaće, rodbine ili živjeti u nesretnom braku, svađati se pred djecom ili se rastati ili ne znam što (makar ne mora značiti da će na koncu tako ispasti, ali nadam se da razumijete što želim reći); poštenije odlučiti ne rađati nego da djecu odgaja kojeko i da nemaš vremena ni volje za njih, i ne mislim pritom na tete čuvalice, vrtić, i ostala sredstva neophodna roditeljima koji rade, nego se opet nadam da znate na što mislim; ili da imaš vremena pa da im nabijaš da si se zbog njih odrekao ovoga i/ili onoga (ima toga koliko hoćeš).

Zašto nemate djecu? Pet dobrih odgovora slavnih žena

Nitko nema pravo nabijati nam pritisak kad i koliko trebamo rađati

Što ima loše u osobi koja je zdrava, radi, ima određene godine, a nije u braku i nema djecu, ako je ta osoba dobra osoba? Ako ljudima oko sebe ili čini dobro ili ništa, ne čini da se ljudi osjećaju loše, čuva prijateljicama djecu, sudjeluje u humanitarnim akcijama i slično.

Ja sam, eto, od onih kojima ništa što sam napravila ne bi značilo ništa da nemam to s kime podijeliti, da me čeka prazan čist stan, bez legića da mi se u mraku zapiknu u stopalo (ako te iste legiće nije požderao naš pas, da, imamo i psa, živinu držimo u kući, ajme Bože i Gospe). I pored svega toga, eto, da, poželjeli smo još jedno dijete. Nama je to sreća, bitak sreće! Nešto zbog čega vrijedi gubiti živce i ne spavati noći, ali i jedino uistinu vrijedno i trajno u životu.

Ali svejedno smatram da nitko, NITKO nema prava nabijati mi pritisak kada i koliko ja trebam rađati i koja je moja uloga u društvu. Ja imam svoj mozak, svoje želje i potrebe kao i svako živo biće, i znam valjda procijeniti što bi možda moglo biti dobro za mene. Možda to ne mogu znati sa stopostotnom sigurnošću, ali sigurno je da ja valjda znam bolje što bi moglo za mene biti dobro nego što to zna netko deseti. Tako smatram da ni ja niti nitko nema pravo suditi drugima i drugačijima od sebe, ljudima koji ne žive život isti kao ja, ljudima koje su moje odluke možda nelogične, ali mi ne spočitavaju što ih donosim. Pa zašto bih ja njima spočitavala njihove.

12 komentara koji mladim mamama idu na živce

Treba živjeti svoj život, pokušati biti dobar čovjek i djecu pokušati odgojiti da odrastu u dobre ljude. Tražiti svoju sreću u sebi, u svom srcu pa onda dalje, a ne primarno gledati što kaže tko, pogotovo se ne obazirati na komentare nebitnih nam ljudi, takvi će najčešće i sipati otrovne iglice.

Tema s foruma Koliko djece želite imati?

Idem sad odlijepiti ovu moju dvojicu od ekrana i odvesti s njima bicikle na servis, pa vani dva sata do tuširanca i spavanca, nadam se cjelonoćnog.

A vama želim da se volite takvi kakvi jeste, da budete sretni i zadovoljni sa sobom i svojim životom, ili ako niste, želim vam da imate odvažnosti za promjene - koje vi želite, i želim vam ustrajnost u vjeri u sebe.

Ljubi vas žena, majka, glumica