Ponašaju li se tate drugačije prema kćerima?
Novo istraživanje pokazuje da se očevi drugačije ponašaju prema kćerima u odnosu na sinove i da takvo ponašanje ima dugoročan utjecaj. Istraživanje je objavljeno u u lipanjskom izdanju "Behavioral Neuroscience", a proučavali su kako je mozak očeva reagirao na oba spola i ponašaju li se se svjesno ili nesvjesno drugačije prema kćerima odnosno sinovima.
U studiji je sudjelovalo 52 muškarca koji su imali djecu jasličke dobi (30 djevojčica i i 22 dječaka) na području Atlante. Tate su bili više pažljiviji prema kćerima te su im više pjevali i koristili su više analitički govor kad bi razgovarali o emocijama i tijelu. S dječacima su se igrali grublje nego s djevojčicama.
S tatama su i napravili još jedan eksperiment, snimali su im mozak dok su gledali fotografije nepoznatih ljudi i djece, ali i vlastitu djecu sa sretnim, neutralnim i tužnim izrazom lica. Tate koji imaju kćeri više su reagirali na svoje kćeri sa sretnim izrazom lica u onim dijelovima mozga koji je važan za emocije i nagrade. Drugim riječima, tate postanu jako sentimentalni kada vide sretno lice svojih kćeri, što i nije toliko iznenađujuće.
Dio istraživanja koji je najviše iznenadio znanstvenike vezan je očeve koji imaju sinove. Oni su jače reagirali na neutralni izraz lica svojih sinova nego tate djevojčica, što pokazuje da tate možda više preferiraju emocionalnu dvosmislenost i stoicizam za svoje sinove - htjeli to priznati ili ne.
Reakcija mozga na tužan izraz djetetovog lica je bio isti kod svih očeva, bez obzira imaju li dječaka ili djevojčicu, roditeljsko srce reagira isto na tužno dijete.
"Ako dijete plače ili traži tatu, muškarci koji imaju djevojčicu više će reagirati nego oni koji imaju sinove", rekla je voditeljica istraživanja dr. Jennifer Mascaro sa Sveučilišta Emory iz Atlante.
Mascaro savjetuje roditelje da osvijeste kako nesvjesno reagiraju na spol djeteta i kako to utječe na njihove odnose prema s djecom od rane dobi. Razlike u ponašanju mogu imati dugoročne posljedice na kćeri i sinove.
Očevi će tako sa sinovima manje pričati ili obraćati pažnju na emotivne potrebe dječaka i možda podsvjesno manje pokazivati emocije svojim sinovima, a takvo ponašanje može utjecati na njihov emotivni razvoj te imati dugoročne posljedice.
"Većina očeva pokušava dati najbolje što može i napraviti sve što mogu kako bi njihova djeca uspjela, ali važno je razumjeti kako njihova interakcija s djecom može ovisiti o spolu", objašnjava Mascaro.