Kad su u obitelji mama i tata različitih nacionalnosti i svatko ima svoj materinski jezik, djeca od rođenja slušaju i uče dva jezika, a tako je i u obitelji Hrvatice Tamare i Belgijanca Joerija. Njihova djeca, 6,5-godišnji Oskar i petogodišnji Morris odrastaju čak u trojezičnom okruženju jer slušajući svoje roditelje sami su naučili i engleski!

"Suprug Joeri je Belgijanac, odrastao u Kortrijku i Gentu, gdje je službeni jezik nizozemski, no kod kuće se služio zapadnoflamanskim dijalektom. Kao i u Hrvatskoj, i tamo ima nekoliko dijalekata koji se razlikuju od pokrajine do pokrajine", rekla nam je Tamara, koja je odrasla u Čakovcu, nakon 18. godine preselila u Zadar, a posljednje četiri godine s obitelji živi u Zagrebu. 

istraživanje Bebe pamte materinski jezik, čak i ako ga poslije ne govore

"Joeri je sada u Hrvatskoj već punih sedam godina i sasvim solidno govori hrvatski. U početku je bilo teško, a posebno jer većina Hrvata sa strancima voli razgovarati na engleskom. Kako sam ja prof. hrvatskog koja je većinu svog radnog vijeka posvetila poučavanju hrvatskog kao stranog jezika, bilo je logično da ga ja podučim osnovnoj gramatici (bez koje, nažalost, ne ide) i konverzacijskim vještinama. No, Joeri se aktivno počeo koristiti hrvatskim tek kad je poslovno okruženje od njega to zahtijevalo. Kod kuće međusobno razgovaramo na engleskom jer nam je tako jednostavnije i brže baviti se svakodnevnim temama oko djece i posla", ispričala je Tamara i objasnila zašto: 

"Dok ja dočekam da se Joeri sjeti neke riječi, pobjegne mi moja vlastita misao, haha. Osim toga, željeli smo izložiti djecu i trećem jeziku te imati „svoj“ jezik za roditeljske razgovore. Međutim, vrlo rano su se djeca počela ubacivati u te naše razgovore na engleskom pa ćemo se uskoro morati prebaciti na novi jezik ako želimo u miru porazgovarati", ispričala je i objasnila da je sama naučila flamanski slušajući muža i djecu.

"Mislim da bih se sasvim dobro snašla u Belgiji, a pogotovo ako bi me netko tražio da operem zube ili ruke, obučem pidžamu, ne prolijevam po stolu ili dam tati pusu ili zagrljaj, a znam i poveći broj dječjih pjesmica na nizozemskom", našalila se.

helen doron 'Djeca koja počinju učiti strani jezik u najranijoj dobi, bit će bolja u više stvari'

'Svaka obitelj stvara svoj mikrojezik'

Pitali smo je je li u početku bilo nekih smiješnih situacija budući da njen suprug nije znao hrvatski.

"Svaka obitelj stvara svoj mikrojezik, pa tako i mi. Znalo se događati da se netko od odraslih ne može sjetiti riječi na engleskom pa izmisli svoju, prilagođenu. Tako je npr. nastala riječ „brumić“, kojom se svi četvero kod kuće koristimo, a koja zamjenjuje i metlicu i mišćafl", kaže, a objasnila je i kako su njihova djeca učila jezik od početka.

"Ja s djecom razgovaram na hrvatskom, muž na nizozemskom. Trudimo se oboje govoriti standardnim jezikom, ali koristimo i dovoljno dijalektalnih izraza da obogatimo njihov vokabular. Djeca pohađaju vrtić u kojem govore hrvatskim jezikom, ali kako imaju puno rodbine i prijatelja u Belgiji imaju i puno prilike za vježbanje flamanskog".

dan materinskog jezika Sanja Pilić: 'Trebamo naučiti književni jezik, iako se u kući služimo dijalektom'

'Nismo inzistirali na engleskom, jednostavno se dogodio'

Djeca su progovorila ubrzo nakon prvog rođendana.

"Kako većinu vremena ipak provode aktivno se služeći hrvatskim, oboje su prvo progovorili taj jezik. Flamanski su dugo poznavali pasivno, razumjeli su sve, imali veliki vokabular kad ih se pitalo „kako tata kaže“, no tati su odgovarali na hrvatskom. Progovorili su flamanski tek nakon što smo jedno ljeto prije par godina proveli u Belgiji gdje su bili primorani služiti se tim jezikom. Nakon povratka u Hrvatsku, samo su nastavili", kaže, a prisjetila se i prvih riječi svojih mališana.

"Oskar je izgovorio prvu riječ na hrvatskom (mama), a Morris na flamanskom (ball = lopta), što nam je bilo jako zabavno jer su svi govorili da Morris od rođenja više liči na belgijsku stranu obitelji, zaključili smo da je povukao više belgijskih gena.

Bilo je i smiješnih situacija, Oskar je npr. kao beba dugo koristio riječ „joh“, što je zapravo bila kombinacija riječi „još“i „nog“ (izgovara se „noh“). I dalje ponekad znaju, u nedostatku prave riječi na nizozemskom ili hrvatskom, napraviti svoju inačicu, kreativni su", otkrila je i dodala da su oboje vrlo brzo postali mali brbljavci.

Pitali smo Tamaru je li primijetila da djeca puno lakše usvajaju više jezika kad im se govore od početka.

"Djeca upijaju sve oko sebe, pa tako i jezik. Očaravajuće je biti sudionikom tog procesa, kad djetetu od godinu dana kažeš da npr. donese loptu na dva različita jezika i u dvije različite situacije, i to dijete napravi što je traženo od njega bez razmišljanja, onda se možeš jedino diviti. Jedino je važno biti dosljedan jer jezik koji se ne koristi, pada u zaborav. Nismo inzistirali na engleskom, on se jednostavno dogodio, i nije nam žao", objasnila je i dodala da je i suprugu i njoj važno djeci pružiti mogućnost usvajanja jezika u dobi u kojoj se to odvija bez sjedenja za stolom i učenja gramatičkih pravila. Isto tako im je važno da se mogu sporazumijevati s obitelji.

logoped o višejezičnosti Može li dvojezičnost u obitelji usporiti razvoj govora kod djeteta?

'Hrvatski se često uči zbog predaka i zbog ljubavi'

Kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti Tamara podučava strance hrvatski pa smo je pitali smatra li da dominantni jezici potiskuju materinske kod novih generacija koje žive u inozemstvu.

"Ne bih rekla da se gube, ipak se jezik prvo uči u obitelji i ljudima je važno podijeliti svoj identitet s vlastitom djecom. Imam puno odraslih učenika čije su obitelji već nekoliko generacija u inozemstvu, no oni svejedno osjećaju potrebu naučiti hrvatski jer je to jezik njihovih predaka. A hrvatski se često uči i zbog ljubavi", rekla je.

Hrvatski jezik inače je poznat po tome da je strancima prilično težak za naučiti, a Tamara objašnjava: "Stranci uglavnom smatraju da je hrvatski težak jer je kompleksan, slojevit, pun gramatičkih pravila i njihovih izuzetaka, i to zna biti pravi izazov.

Kroatist o jeziku 'Dolazi vrijeme kada će mladima postati nemoguće pročitati knjigu od 300 stranica'