Inspekcija u Metkoviću: Krivi su liječnici, ali i nedostatak uređaja?
Prema neslužbenim, ali navodno pouzdanim informacijama portala Slobodna Dalmacija, inspekcijski nadzor Stručnog povjerenstva Ministarstva zdravstva i Povjerenstva Hrvatske liječničke komore završio je istragu slučaja devetogodišnjeg dječaka Gabrijela Bebića iz Metkovića koji je 11. prosinca preminuo u KBC-u Split te je utvrdio niz propusta liječnika.
Slobodna Dalmacija javlja kako je inspekcija utvrdila da liječnici u domu zdravlja Metković i Hitnoj pomoći u Metkoviću nisu prepoznali kliničku sliku teško bolesnog djeteta te da se liječnicima na teret stavlja i transport dječaka iz Metkovića prema KBC-u Split, koji je po mišljenju inspekcijskog nadzora bio neodgovarajući, odnosno nisu dijete pripremili za medicinski transport.
Uz to, inspekcijski nadzor je navodno utvrdio da su u posljednje jutro života malenog dječaka liječnici prebacivali njega i njegovog oca od pedijatrijske ambulante do ambulante Hitne pomoći.
Naravno, treba uzeti u obzir činjenicu da se još uvijek čeka obdukcijski nalaz da bi nalaz inspekcije bio potpun, a Slobodna Dalmacija saznaje da Stručno povjerenstvo ministarstva zdravstva i Povjerenstvo Hrvatske liječničke komore nemaju nikakav prigovor na postupanje i rad djelatnika KBC-a Split i Klinike za pedijatriju.
Što je s nedostatkom uređaja koji je potencijalno mogao spasiti malenog Gabrijela?
Današnji prosvjed građanske inicijative 'Mame i tate iz Metkovića i okolice' prije svega održan je u cilju rješavanja problema manjkavosti uređaja CRP/streptokok analizatora u istoimenom domu zdravlja.
"Naravno da nedostaje uređaj koji će vikendom dati nalaz iz kapljice krvi i na osnovu analize u te dvije minute će se znati je li dijete za daljnju obradu ili može slobodno ići doma. Nalaz inspekcije ne želimo komentirati", izjavila je jedna od aktivistica građanske inicijative.
Da je nedostatak uređaja problem, objasnio je i jedan od distributera uređaja, gospodin Pavel Pisarović koji je gostovao u jučerašnjoj emisiji RTL Direkt te otkrio da je upravo on nudio takav uređaj Dubrovačko-neretvanskoj županiji i to besplatno, ali je odbijen jer nije po pravilniku.
Radi se o PoC (Point of care) uređaju koji stoji od 10.000 do 30.000 kuna i može otkriti sepsu, odnosno trovanje krvi, a cijela procedura za dječaka gdje bi se trebao napraviti upalni faktor trajala bi između 30 sekundi i maksimalno 3 minute. Uzme se krv iz prsta i prenese se na karticu. Potom se kartica stavi u uređaj i on izbaci rezultat.
Zvuči jednostavno, zar ne? Međutim, Zakon o medicinskoj biokemiji onemogućava bilo kome, osim medicinskim biokemičarima, rad s krvlju, odnosno s takvim uređajem.
'To je jedino u Hrvata i nema nigdje drugdje - u svijetu ovakve pretrage mogu raditi svi zdravstveni djelatnici'
Već smo prije razgovarali s predsjednicom Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Jasnom Matić, bacc.med.lab.diagn. o problemima zatvaranja laboratorija, a sada nam je objasnila svoj stav o trenutnom Zakonu o medicinskoj biokemiji i nedostatku uređaja.
"To je jedino u Hrvata i nema nigdje drugdje. Dakle, to je jedna borba između nas medicinskih laboratorijskih djelatnika koji radimo u 30 tipova različitih laboratorija. Najčešće smo u timu sa liječnicima takvih specijalizacija. Jedino u medicinsko biokemijskim laboratorijima smo tim sa medicinskim biokemičarima koji su studirali medicinsku biokemiju. U principu, to je jedan sukob između nas jer mi do prije pet godina nismo imali vertikalu. Od 2013. godine, Osijek i Rijeka su otvorili višu razinu, studij za magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike, a kako su oni odmah imali fakultetsku naobrazbu - zauzeli su monopol na tržištu rada što se tiče medicinske biokemije s nama u timu koji im to sve skupa radimo i izvršavamo. Mi imamo Zakon o medicinsko laboratorijskoj djelatnosti imamo mi, a oni imaju Zakon o medicinskoj biokemiji."
Gospođa Matić ističe kako je Zakon u potpunosti besmislen, a u njemu stoji da takvi uređaji, bez obzira koje vrste, mogu biti samo i isključivo pod nadzorom medicinskih biokemičara, odnosno ne mogu biti u liječničkim ordinacijama, makar je u cijeloj Europi i cijelom svijetu njihov profil obrazovanja liječničke specijalizacije.
"Zamislite, jedan liječnik mora biti pod nadzorom medicinskog biokemičara koji u krajnjem slučaju isključivo supotpisuje nalaz i ne donosi dijagnozu", naglašava i dodaje kako je zbog toga nastao monopol koji Ministarstvo zdravstva već dugo vrijeme kompenzira, njih ignorira, a u svijetu ovakve pretrage mogu raditi svi zdravstveni djelatnici, dakle, i medicinske sestre i laboratorijski djelatnici i liječnici, odnosno oni koji su uz pacijenta.
"Moj stav je da treba ukinuti pravilnike, odnosno taj Zakon jer je to jednostavno besmisleno, toga nema nigdje osim kod nas", zaključuje gospođa Matić.