Deset godina bila je pregovaračica u kriznim situacijama – evo koje je 3 taktike podijelila s roditeljima
Zvuči smiješno, zar ne? Pregovaranje u kriznim situacijama i roditeljstvo, kakva usporedba. Pregovarač u kriznim situacijama radi u prilično stresnim uvjetima, u situacijama u kojima se nitko ne želi naći, kad je dovoljno reći jednu pogrešnu riječ i sve će se raspasti. Mora ostati smiren, ne izgubiti kontrolu nad sobom i svojim osjećajima, iako bi najradije to riješio kratko i jasno i svakom "udijelio" ono što mu sljeduje, prema zaslugama.
Sad više i ne zvuči tako smiješno, zar ne? Vidimo neke poveznice, možemo to tako reći. Nicky Perfect iskusila je oboje i kaže da sličnosti itekako ima. Provela je više od 30 godina kao policajka, a od tog je 10 godina bila međunarodna pregovaračica u kriznim situacijama, uključujući situacije s taocima, u elitnoj Jedinici za pregovore o taocima New Scotland Yarda.
Ponekad, kaže, može biti vrlo opasno odlučiti što reći kao roditelj, jer znaš da tvoja odluka i ono što napraviš može činiti razliku između održavanja mira i potpunog sloma ili svađe. Svoja je iskustva podijelila u BBC-jevom podcastu "Parenting Download".
Evo koje je tri taktike iz svoje karijere izdvojila kao savjete roditeljima.
1. Dajte im 'izbor bez izbora'
Djeca redovito pomiču granice i često žele učiniti suprotno od onoga što se od njih traži. U ovakvim situacijama, umjesto da namećeš svoj autoritet i koristiš frazu "jer sam ja tako rekao/rekla", pokušaj s trikom "bez izbora", kaže Perfect.
To znači da ćeš situaciju preoblikovati u nametanje jednog izbora, ali na način koji i dalje daje djetetu osjećaj kontrole. Dakle, pitaj želi li obući kaput u kući ili kada izađe van – tako će imati osjećaj da ga netko sluša, poštuje i uključuje u odluke, a ishod je isti.
2. Pričekajte 90 sekundi prije odgovora
Kada su u pitanju osjetljive teme, Nicky savjetuje da ne odgodiš odgovor na 90 sekundi da spriječiš emocionalnu reakciju. Kao što joj je jednom rekao agent FBI-a: "tvoj posao u životu nije mijenjati ljude... ne možeš... jedino što možeš birati je kako reagirati." Važno je zapamtiti da ovaj izbor postoji čak i kada emocije preplave logičku stranu našeg mozga.
"Reakcija bi mogla biti samo: 'Znaš što? Sad sam prilično emotivna. Moram otići i razmisliti o ovome'", kaže Perfect. "Ili jednostavno ne kažeš ništa i slušaš što oni imaju za reći."
3. Sagledajte njihovu perspektivu
Gledanje svijeta iz perspektive druge osobe, bilo da je velika ili mala, ključno je, kaže Perfect. Na taj način možeš prednosti svog ishoda predstaviti drugoj osobi, a istovremeno joj dati osjećaj da je netko sluša.
"To se zove 'moć' pregovaranja, jer ako ljudima date razloge zašto bi se nešto trebalo ili ne bi trebalo dogoditi, veća je vjerojatnost da će to prihvatiti“, kaže Perfect. "Radi se o prepoznavanju toga i o tome da budete stvarno iskreni prema ljudima. Ljudi su puno prijemčiviji za vašu iskrenost nego što mislite da će biti."
Za primjer je dala uobičajeni problem ispada bijesa prije spavanja. Djeca se često bore jer ne žele izgubiti autonomiju, a smatraju da se to događa kad im se najavi da je vrijeme za spavanje. Rješenje je, kaže Perfect, razmotriti kako se dijete osjeća u tom trenutku, umjesto da to gledamo kao odrasla osoba.
Ako uživa u igri, a onda im odjednom kažemo da je vrijeme za spavanje, to im može djelovati naglo i uznemiriti ih. Rješenje je pripremiti dijete čim dođe kući, prirodno uvodeći odlazak na spavanje u razgovor i redovito je ponavljajući tijekom večeri. Nešto poput "večerat ćemo, zatim gledati TV, a onda je vrijeme za spavanje". Dijete se tada osjeća uključeno i svjesnije onoga što dolazi, čak i ako mu se to nužno ne sviđa – što, nadamo se, znači manje ispada bijesa.