Što mama s postporođajnom depresijom želi da znaš
Becky Vieira je blogerica i mama iz Kalifornije, gdje živi sa suprugom i sinom, a podijelila je svoje iskustvo s postporođajnom depresijom kako bi ohrabrila druge mame koje se bore s tim.
Ovo je njezina priča:
Imam postporođajnu depresiju.
Ne, to ne znači da sam umorna. Niti to znači da sam suicidalana. Istina, PPD može podrazumijevati bilo koji od ta dva scenarija, ali postoji i ogromna siva zona između te dvije krajnosti. To je mjesto gdje se većina nas nalazi.
Ljudi kažu da ne izgledam kao da imam PPD, možda zato što stereotip podrazumijeva da se žena koja pati od postporođajne depresije, ne tušira ili ne izlazi iz kuće. Radim sve te stvari. To nije lako, ali ih napravim. Zbunjujuće je. Simptomi se mogu mijenjati svaki dan i različiti su za svaku ženu. A, ako to niste doživjeli iz prve ruke, teško ćete razumjeti.
Iako neće svaka žena koja pati od postporođajne depresije pričati o tome, one žele da znate ovih 12 stvari kako bi bolje razumjeli njihovu borbu:
1. Ona je uplašena da neće biti bolje
Dok patimo od PPD-a postoji jako malo svjetla ili nade. To što vam govore 'stvari će se ubrzo poboljšati' ili 'to je samo tuga zbog bebe' je dio problema. Osjećate se kao da to nije ozbiljan problem i da vam trebalo biti sve bolje - ali nije. Kad mi je doktor rekao: „Ovo je stvarno. Ne znam kada će završiti, ali obećavam da hoće”, napokon sam se osjećala normalnom u vremenu potpune abnormalnosti. Dobila sam potvrdu.
2. Posjetitelji u njoj bude tjeskobu
Nisam namjerno držala ljude udaljenima od svog dijeteta, ali pomisao na goste u mom domu dovodila je do tjeskobe. Ako mama izgleda neodlučno u vezi toga možete li je posjetiti, mogao bi za to postojati dublji razlog od iscrpljenosti nove mame.
3. Ona ne želi razgovarati na telefon
Moj telefon je na bešumnom otkako je moj sin rođen. Međutim, čak i od saznanja o tome da na njemu postoji bezbroj propuštenih poziva hvatala me mučninu u želucu. SMS poruke su puno jednostavnije.
4. Ona misli da se ljutite na nju
Izbjegavala sam posjete i pozive jer sam bila u depresiji, a onda sam padala sve dublje u tu rupu jer sam pretpostavila da me svi mrze zbog toga što sam nestala.
5. Ne želi vas iznova uvjeravati
Provela sam mjesec dana skrivajući svoju PPD. Kad je moja emotivna brana pukla, kad sam se otvorila, zabrinuta obitelj i prijatelji ispitivali su me jesu oni imali ulogu u tome što se ja tako osjećam. Ne! Cijenim to što me pokušavaju razumjeti, ali to bi uvijek završilo tako da ja tješim druge i pokuašavam ih oraspoložiti. Molimo vas da ne okrećete situaciju na taj način jer se ne radi o vama.
6. Ona ne želi čuti priče iz druge ruke
Kada vam netko priča kako je: „Teta od psa, od susjeda mog poslovnog kolege imala trojke i PPD- i nije bilo tako loše”, to ne pomaže. Slušanje veličanstvenih priča o ženama koje su, navodno, patile od još goreg slučaja PPDa, može nas samo natjerati da se osjećamo kao još veći neuspjeh što se uopće pokušavamo boriti s tim.
7. Razgovori sa strancima pomažu
PPD je klub u koji se nitko ne želi pridružiti, ali kad upadnete u njega, u vama se probudi želja za razgovorom s drugim članovima. Podijelila sam svoju priču na Instagramu i ubrzo nakon toga kontaktirale su me druge mame s PPDom. Nisam njih odabrao preko svoje obitelji ili prijatelja, samo sam trebala razgovarati sa ženama koje su prolazile kroz isto što i ja.
8. Potreban joj je san
Nedostatak sna pogoršava postporođajnu depresiju, a k tome može i uzrokovati nesanicu. To je začarani krug. Rečeno mi je da vježbam i da ću se osjećati bolje. Da je barem to bilo toliko jednostavno. Ono što je meni bilo potrebno je da netko pazi moje dijete dok ja spavam. To je bilo ključno za moj oporavak.
9. Ona misli da ju osuđujete
Postoji stigma povezana s mentalnim zdravljem. Pretpostavila sam da svatko tko je znao da imam PPD, gleda na mene kao na slabu, lijenu osobu, ili još gore, nesposobnu za majčinstvo.
10. Ona misli da je grozna majka
Vaš um vam laže. Usprkos tome što sam se raspadala, moj sin nikada nije želio ništa. Ipak sam znala reći svom mužu da ga uzme i ode jer sam bila grozna majka. Gledajući unatrag vidim koliko sam bila jaka, bila sam bolesna i uz to sam uvijek pružila sinu sve što je potrebno. Međutim, nisam to vidjela tada.
11. Ona može biti u magli
Kada gledam neke video snimke i fotografije svoga sina iz prvih nekoliko mjeseci njegovog života, ja ih se jedva sjećam. To je kao da sam bila izvan svog tijela i gledala nekog drugog kako sudjeluje. Nikad neću dobiti to vrijeme natrag i krivnja će me zauvijek proganjati.
12. Ona je bilo tko
PPD ne diskriminira. Možete biti mlada mama ili mama starije dobi poput mene. Možete imati cijelo pomoćno osoblje od njih 20, a možete biti samohrani roditelj. Nitko nije imun. Ako mislite da patite od PPD-a obavezno razgovarajte s vašim liječnikom, partnerom, obitelji i prijateljima!