Kad postanemo roditelji, dobijemo to malo klupko koje moramo čuvati, paziti, štititi, nemamo drugog na pameti nego ispunjavati potrebe i želje tog malog stvorenja. Pa kad zaplače, idemo redom – pelena, glad, umor, potreba za bliskošću... I uvijek nam se vrti po glavi kako bi bilo dobro da znamo što zapravo bebe govore svojim plačem. Jer – sigurni smo u to da postoji nekoliko različitih vrsta plača.

Trikovi i savjeti 'Omm' je čarobna riječ za smiriti uplakanu bebu, tvrdi jedan tata, a dokazao je i snimkom

Iako roditelji osjećaju ogroman pritisak da postanu stručnjaci – ili čak prevoditelji - za bebin plač, a mnogi su i sigurni da su neke ispite već položii, posljednja istraživanja iz područja bioakustike pokazuju da se uzrok suza ne može pouzdano iščitati iz samog tona plača.

Ne postoji 'rječnik plača'

U sklopu istraživanja koje je predvodio neuroznanstvenik i bioakustičar Nicolas Mathevon, njegov je tim znanstvenika snimao 24 bebe tijekom prva četiri mjeseca njihova života. Uz pomoć najnaprednije tehnologije pratili su gotovo 3 600 sati zapisa i oko 40 000 „slogova“ plača tih beba. I rezultati nisu bili baš očekivani, objavio je sam predvodnik istraživanja u članku na portalu The Conversation.

Umjetna inteligencija trenirana na akustičkim značajkama plača nije uspjela razlikovati plač zbog gladi, nelagode ili usamljenosti. Odnosno uspjela je u određenoj mjeri, a toč­nost joj je bila samo 36 % (nasumično bi pogodila 33 %). Trećina u ovom slučaju i nije baš neki impresivan rezultat, rekli bismo.

Nisu bili puno uspješniji niti ljudski slušatelji, uključujući i roditelje. I njihova pretpostavka bila je točna tek 35 % puta. Iako bismo voljeli misliti da smo stručnjaci za bebe, barem za svoje, čini se da to ipak nismo. To dokazuje da plač ne funkcionira kao izravna "riječ" u kojoj određena tonska varijacija znači isto za svako dijete.

Što zapravo poručuje plač

Volimo misliti da nam plačem nešto govore i tu smo u pravu. Volimo misliti i kako nam određena vrsta plača govori određene riječi. No, to baš i nije tako. Ipak, neke informacije iz plača možemo dobiti, a znanstenici kažu da su to ove dvije ključne komponente:

Statička – ova informacija je jedinstveni glasovni potpis svake bebe, oblikovan veličinom larinksa i glasnica, zbog čega roditelji prepoznaju svoje dijete prema glasu čak i u vrtiću, na primjer.

Dinamička – ova nam informacija prenosi stupanj uznemirenosti, nazvan akustičnom „grubošću“, a to je ono što plač čini kaotičnijim i neugodnijim kad je dijete u pravoj boli, primjerice nakon udarca ili nakon uboda igle.

Briga se uči, ne rađa se s nama

Oduvijek nam govore kako je za bebe i reakciju na njihov plač i slično važan majčinski instinkt, te kako količina vremena provedenog uz bebu čini mamu još većim stručnjakom. No, ispostavilo se da i tate mogu jednako dobro reagirati i prepoznati plač bebe. I ne samo to – nego čak i oni koji nisu roditelji, mogu prepoznati glas vrlo uznemirene bebe nakon samo minute slušanja.

U čemu je stvar? Studije koje su uključivale magnetnu rezonancu pokazuju da slušanje bebinog plača aktivira mrežu regija odgovornih za sluh, empatiju, "zrcaljenje" emocija i donošenje odluka. S vremenom se ta veza dodatno učvršćuje. No, sve u svemu, ustanovljeno je da spol nije ključan čimbenik u tome kako snažno reagiramo na tuđi plač – nego je to empatija.

Dakle, imamo potvrdu da plač nije test urođenih sposobnosti i nema potrebe osjećati se krivim zbog tog što nešto nismo prepoznali na vrijeme. Daleko je konstruktivnije usmjeriti se na praktične korake: provjeriti kontekst, procijeniti razinu uznemirenosti i zatražiti pomoć kad je potrebno.

puštanje bebe da plače 'Cry it out': Zašto je ova metoda uspavljivanja kontroverzna