Grčevi kod beba: Kako ih prepoznati i ublažiti?
O dojenačkim kolikama i tome kako su se roditelji i liječnici s njima nosili kroz vjekove postoje i povijesni zapisi, neki čak iz 2. stoljeća. No, iako su dobro poznate od davnina, još uvijek nije sasvim razjašnjeno zašto nastaju, niti kako ih u potpunosti smiriti. Tako su, unatoč svim naprecima medicine do danas, dojenačke kolike ostale jedna od najvećih misterija rane dobi djeteta.
1954. godine pedijatar dr. Morris Wessel definirao je pojam dojenačkih kolika, a ta definicija zadržala se do danas. Radi se o obrascu ponašanja djeteta u ranom dojenačkom razdoblju, s epizodama plača i/ili iritabilnosti (koje je inače zdravo i normalno uhranjeno), koje traju više od tri sata na dan, ponavljaju se kroz barem tri dana u tjednu, a prestaju u dobi oko tri mjeseca. Dakle, kolike nisu simptom bolesti i ne ugrožavaju zdravlje djeteta. Međutim iako bezazlene, predstavljaju veliki stres za roditelje i dijete prvenstveno s obzirom na ponavljajući karakter, slabu učinkovitost mjera kojima ih pokušavamo smiriti, te relativno dugo trajanje. Kolike su prepoznate kao faktor koji pojačava anksioznost majke i doprinosi postporođajnoj depresiji, narušavanju obiteljske dinamike, a nažalost nerijetko i prestanku dojenja.
Kako prepoznati dojenačke grčeve?
Normalno sva dojenčad ponekad plaču. U prosjeku je to oko 1-2 sata kroz dan, raspoređeno u različitim, kratkim vremenskim intervalima - kada su gladna ili umorna ili osjećaju neku neugodu poput hladnoće, vrućine i slično. Međutim, dojenče koje ima kolike naglo počinje plakati bez jasnog povoda i neutješno plače, obično vriskavim glasom, dulje vrijeme kontinuirano. To je tipično u popodnevnim satima ili predveče te iza obroka i tako se ritualno ponavlja. Uz plač dijete zna crveniti u licu, često privlači i ispruža nogice te pušta vjetrove ili ima čujne fenomene pretakanja iz probavnog trakta. Ponekad se trbuščić djeteta čini nadut i meteorističan, tj. pun zraka. Ipak, unatoč svemu, dijete s kolikama ima dobar prirast na tjelesnoj masi, normalno raste i razvija se, uz odsustvo bilo kakvog znaka bolesti (temperature, povraćanja, proljeva, zatvora...).
"Kolike najčešće započinju već u prvom mjesecu, drugi do treći tjedan života, a kod nedonošene djece nakon dva to tri tjedna od očekivanog termina rođenja. Vrhunac simptoma vidimo oko 6. tjedna, nakon čega slijedi lagano smirivanje i na kraju prestanak kolika oko navršenog 3. mjeseca života u većini slučajeva. Rijetko se tegobe mogu rastegnuti i na 4. mjesec. Ako se simptomi nastavljaju i nakon te dobi, to vjerojatno nisu obične dojenačke kolike i moramo se zamisliti nad uzrokom", kaže prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatrije s užom specijalnošću pedijatrijske gastroenterologije iz Poliklinike Helena.
Postoje razne hipoteze u tome što uzrokuje kolike (nezrelost probavnog trakta, slabije podnošenje mliječnog šećera, različitost u odgovoru na vanjske stimuluse, nezrelost cirkadijanog ritma, središnjeg živčanog sustava...), međutim niti jedan od tih razloga nije potvrđen kao uzrok. Iako se prema kliničkoj slici dominantno čini da su odraz boli u trbuhu, do danas nema jasnog dokaza niti da je razlog kolikama bol u abdomenu ili drugdje u tijelu.
Ritam hranjenja i spavanja
Usprkos što se to nekada čini nemoguće, važno je nastojati održati bebin ritam hranjenja i spavanja. "Svaki puta kada dojenče zaplače ne znači da ga treba hraniti, tj. misliti da je gladno, pogotovo ako je prethodno pojelo normalan obrok. Isto tako često nuđenje s čajem, samo može pogoršati kolike, tj. poremetiti probavu djeteta. Nije poželjno niti mijenjanje hrane. Pogotovo ako je dijete na prsima i lijepo napreduje ne treba raditi grešku i dodavati drugo mlijeko, ili izvesti zaključak da mlijeko nije dovoljno dobro, te ga zamijeniti adaptiranim", kaže dr. Jaklin Kekez. Također za onu djecu koja su na prehrani adaptiranim mlijekom, kolike neće smiriti mijenjanje formula.
Primjena probiotika
Dr. Jaklin Kekez smatra da isprobavanje najrazličitijih kapi ili sirupa zapravo služi samo roditelju koji ima osjećaj da nešto čine dok u pravilu ne umiruju kolike i nepotrebno ih je koristiti.
"Valja imati na umu da kod djeteta ne treba isprobavati s "terapijama" koji su "čudotvorne", no neprovjerene i preporučuje ih nestručna osoba, da ne biste više škodili nego pomogli. Naglašavam da niti jedno pedijatrijsko društvo (europsko i američko) ne preporučuje da se kolike tretiraju medikamentozno. Naime velike studije koje su mjerile učinkovitost raznih terapijskih pokušaja pokazale su da nema efekta koji bi bio bolji od placeba, odnosno tvar bez ikakvih djelotvornih svojstava", savjetuje dr. Jaklin Kekez. Jedino što se prema dosadašnjim analizama pokazalo korisnim, nastavlja pedijatrica, jest primjena probiotika i to Lactobacillus reuteri iako niti to nije ušlo u službene preporuke.
Dobro informirani i sigurni roditelji
Ono što pedijatrica preporučuje, umjesto primjene različitih preparata, jesu metode smirivanja.
"Korisno je ritmično njihanje, no s oprezom da se ne pretvori u trešnju djeteta koja može biti rizična. Također katkad pomaže nošenje u uspravnom položaju,stimulacija dodirom, tj. masaža trbuha u smjeru kazaljke na satu. Sve je poželjno raditi u mirnom okruženju, ne dopuštajući nervozi da prevlada", savjetuje dr. Jaklin Kekez te dodaje kako je dosta popularna i često preporučivana metoda "povijanje" dojenčadi čime se nastoji simulirati situacija mirnoće koja je bila u maternici, tj. obuzdavanjem pokreta pokušavaju se eliminirati neki od suvišnih signala i dodatno razdraživanje djeteta.
Dr. Jaklin Kekez naglašava i kako je vrlo važno da su roditelji dobro informirani i sigurni u sebe kada dijete ima kolike kako bi to razdoblje prošlo što bezbolnije. U većini slučajeva to se događa oko navršenog 3. mjeseca života, a rijetko se tegobe mogu rastegnuti i na 4. mjesec. Ako se simptomi i nakon toga nastave, postoji mogućnost da uzrok neutješnog plača nisu kolike, već je plač simptom neke bolesti.
"U svakom trenutku važno je razmišljati na pozitivan način, te osvješćivati činjenicu da se radi o bezazlenim tegobama koje će proći i neće ostaviti posljedice", kaže spec. pedijatrijske gastroenterologije te savjetuje roditeljima da to stresno razdoblje pokušaju preživjeti sa što manje trauma, čineći najbolje za svoje dijete, no istodobno ne očekujući čudotvorno rješenje.