Bljuckanje kod beba: kada se zabrinuti i kako pomoći?
U prvim mjesecima nakon rođenja većina dojenčadi bljucka nakon obroka. Neka dojenčad bljucka iza svakog hranjenja, a neka samo ponekad. To je fiziološka pojava izbacivanja viška progutanog zraka nakon podrigivanja. Nedonoščad zbog slabije razvijenog probavnog trakta češće bljucka, kao i djeca u fazi nicanja zubi.
Kod većine djece bljuckanje obično prestaje između 6. i 7. mjeseca života, zbog uvođenja krute hrane, kao i zbog sazrijevanja probavnog trakta. Roditelji su često zabrinuti jer misle da je bljuckanjem izbacilo sve što je pojelo, ali to obično nije tako jer bljuckanjem djeca izbace najviše oko jedne žlice. Ako dijete dobro napreduje, ne gubi na težini, ako ima barem 5 do 6 mokrih pelena, dobro je raspoloženo, ne treba se zabrinjavati.
Zašto bebe bljuckaju?
Kod djece koja brzo hlapljivo sišu, pored mlijeka progutaju i određenu količinu zraka. Mali dječji želudac nije u stanju probaviti, pa višak zraka zajedno s mlijekom izbaci van. To se dešava i kod naglih promjena položaja tijela neposredno nakon hranjenja. Zbog nezrelosti sfinktera koji se nalazi između jednjaka i želuca, on se ne zatvara dovoljno i hrana se vraća iz jednjaka na usta van.
Ako dijete bljucka češće, 1 do 2 sata nakon obroka i uz to povraća veću količinu mlijeka (naročito ako povraća u mlazu), najvjerojatnije se radi o gastroezofagealnom refluksu (GER) i potrebno je javiti se pedijatru radi daljnje obrade.
Znakovi upozorenja
Ako se bljuckanje javlja češće i ako je praćeno povraćanjem veće količine želučanog sadržaja, sadržaj može doći u jednjak što može izazvati upalu sluznice jednjaka. Ako se sadržaj slijeva u uho ili u pluća, može doći do upale uha ili do upale pluća. Često povraćanje može dovesti do dehidracije i poremećaja općeg stanja organizma.
Važno je da roditelji prate stanje svog djeteta: ako dijete samo bljucka male količine mlijeka bez napora, a uz to dobro napreduje, dijete je zadovoljno, ne treba se zabrinjavati. Ali, ako dijete povraća, naročito u mlazu veće količine želučanog sadržaja, ako u sadržaju ima primjese krvi, ako dijete gubi na težini, ako često plače, potrebno je konzultirati pedijatra. Takva stanja javljaju se kod suženja jednjaka, gastroezofagealnog refluksa, bolesti metabolizma, infekcija, i tada je potrebna daljnja obrada kod gastroenterologa.
Kako ćemo djetetu pomoći kod bljuckanja?
Da bi se bljuckanje i povraćanje smanjilo potrebno je pravilno hranjenje djeteta. Poželjno je češće hraniti dijete da se ne optereti dječji želučić te izbjegavati hlapljivo hranjenje da ne proguta previše zraka. Dojenje, "zlatni standard hranjenja", najbolja je prevencija bljuckanja i dokazano je da dojene bebe manje bljuckaju.
Tijekom hranjenja treba podignuti dijete da podrigne 4 do 5 puta. Potrebno je hraniti dijete u povišenom položaju, a kod promjene položaja da to bude što pažljivije i nježnije jer nagli trzaji mogu uznemiriti želudac i dovesti do bljuckanja. Nakon hranjenja potrebno je držati dijete u povišenom položaju da podrigne, a nakon podrigivanja staviti dijete da legne na bok.
Ako hranite dijete na bočicu, pazite da otvor na dudi ne bude premali jer zbog naprezanja može progutati veću količinu zraka. Kod djece koja se hrane na formuli savjetuje se primjena posebno adaptiranih formula namijenjenim za takva stanja.
Iako roditelji znaju biti iscrpljeni i zabrinuti, potrebno je puno strpljivosti i nježnosti u postupcima sa djetetom jer to je prolazna faza u razvoju i odrastanju.