Želiš uvijek TI biti u pravu? Tri su razloga zašto to nije dobra roditeljska praksa
Roditelji često imaju potrebu biti u pravu, imati odgovore na sve i pokazati djeci da najbolje znamo. Ta roditeljska potreba da budemo u pravu posebno dolazi do izražaja kad pokušavamo postaviti granice. Međutim, ponekad se to obije o glavu. Stalna potreba da budemo u pravu ili da 'vladamo' može kod djece stvoriti nepovjerenje. Zašto? Jer nismo uvijek u pravu – nitko nije!
Tri razloga zašto je potreba da budemo u pravu loša roditeljska praksa:
Dovodi nas u poziciju da moramo braniti da smo u pravu
Kad pokušavamo postaviti granicu na temelju toga da smo u pravu, dovodimo se u situaciju da moramo braniti tu ispravnost. To implicira da valjanost granice ovisi o tome jesmo li mi u pravu ili ne. No, problem je što je uvijek moguće raspravljati što je ispravno, a što pogrešno. Kada se postavi pitanje ispravnosti, granica može lako pasti, prenosi Yourtango.
Otvara vrata beskonačnoj raspravi
Ako smo kao roditelji postavili granicu na temelju neke ispravne ideje, rasprava je neizbježna. Tada se lako možemo naći u situaciji da se svađamo oko nebitnih činjenica, umjesto da ostvarimo ono što smo prvotno željeli kad smo postavljali granicu. Cilj nije postignut. Želimo li raspravu ili bliskost s djetetom? Koliko daleko smo spremni ići u toj svađi?
Djeca mogu željeti da i oni uvijek budu u pravu
Djeca kopiraju roditelje, a mi smo im najbolji učitelji. Ako imamo potrebu biti u pravu, i oni će to vjerojatno željeti. To može dovesti do beskonačnih rasprava u kojima se nitko ne želi povući jer obje strane žele biti u pravu. Takve situacije obično nisu produktivne.
Što učiniti umjesto toga? Trik je u tome da odustanemo od potrebe da naša djeca "znaju" da smo u pravu. Moramo prihvatiti da misle da smo u krivu, staromodni ili što god drugo misle o nama. To nije lako, jer svi želimo da nas djeca vole, poštuju i gledaju kao autoritet. Ali, možemo li prevladati tu potrebu za divljenjem i postaviti odgovarajuće granice za dobrobit cijele obitelji? Teško, ali moguće!
Postavljanje granica postaje puno lakše kad prestanemo inzistirati na tome da smo u pravu. Tako djeca i dalje moraju spremiti bicikl, bez obzira hoće li padati kiša ili ne, jer to je granica, bez obzira jesmo li u pravu ili ne. Cilj postignut!