Zašto kazna, kritika i vikanje oblikuju djecu koja još više “griješe”?
Roditelji često koriste kazne, kritike i vikanje kako bi ugasili nepoželjna ponašanje svoje djece. Međutim, istraživanja pokazuju da ovi pristupi često imaju kontraproduktivne efekte, često rezultirajući ponašanjem koje žele izbjeći. Zašto to tako često ne uspijeva? Evo nekoliko ključnih razloga:
Negativne emocije smanjuju kapacitet za učenje
Kada su djeca suočena s kaznama, kritikama ili ljutnjom, često se osjećaju posramljeno, ljuto ili obeshrabreno. Ove negativne emocije smanjuju njihov kapacitet za učenje jer se fokusiraju na svoje emotivne reakcije umjesto na lekciju koju roditelji pokušavaju prenijeti.
Povećanje nepoželjnog ponašanja
Djeca koja su često kažnjavana ili kritizirana mogu postati otpornija na ove metode discipline. Umjesto da se promijene, mogu postati defenzivna, agresivna ili pasivna u svojim odgovorima. Ovo može dovesti do začaranog kruga nepoželjnog ponašanja i negativnih reakcija roditelja.
Nedostatak alternativa
Često roditelji koriste kazne i kritike jer se osjećaju nesposobnim ili nesigurnim u primjeni alternativnih metoda. Nedostatak pozitivnih disciplinskih tehnika može rezultirati oslanjanjem na one koje su manje efikasne i koje mogu dugoročno naškoditi odnosu roditelj-dijete.
Nedostatak emocionalne povezanosti
Kazne, kritike i vikanje mogu narušiti emocionalnu povezanost između roditelja i djeteta. Djeca koja se osjećaju kritizirano ili kažnjavano mogu se udaljiti od svojih roditelja, što može otežati uspostavljanje pozitivnih i podržavajućih odnosa.
Umjesto ovih pristupa, pokušajte koristiti pozitivne disciplinske tehnike koje se fokusiraju na razvoj vještina samokontrole, razumijevanja i rješavanja problema. Ove tehnike uključuju postavljanje jasnih granica, korištenje pozitivnog ojačavanja(pohvale željenog ponašanja), komunikaciju i modeliranje željenog ponašanja(roditelj je primjer djetetu).
Kroz ove metode roditelji stvaraju podržavajuće i sigurno okruženje koje potiče pozitivno ponašanje i emocionalni razvoj njihove djece. To može rezultirati dugoročnim beneficijama u odnosu roditelj-dijete i u ponašanju djeteta kroz odrastanje.