Što napraviti kada drugo dijete udari vaše?
Mala djeca zaista mogu zbunjivati svojim ponašanjem – mogu biti vrlo živi, nepredvidljivi, ulaziti u konflikte sa vršnjacima, a odgovor na većinu naših zahtjeva bude "Ne!" ili "Hoću sam!" Mala djeca tek uče kako funkcionirati na ovom svijetu, kako se nositi sa mnogim izazovima, poput druženja, dijeljenja, istraživanja, izražavanja burnih osjećaja, koje ne mogu na drugačiji način objasniti.
Iako su svađe među djecom normalna pojava, roditelji se često iznenade i zabrinu kad saznaju da je upravo njihovo dijete uključeno u svađu. Roditelji se u takvim trenutcima osjećaju bespomoćno, isfrustrirano i preplavljeno emocijama, a mnogi se upitaju što učiniti kada se drugo dijete tako ponaša i primjerice udari njihovo dijete? Odgovor stručnjakinje pročitajte u nastavku.
Što učiniti ako drugo dijete udari vaše dijete?
Način na koji vi reagirate na ovakve situacije uči vaše dijete kako se nositi sa snažnim osjećajima. Naime, vaše dijete će gledati kako se vi nosite s tom situacijom i to će mu postaviti temelj po kojem će se dalje i samo ponašati i prema kojem će percipirati vlastite snažne osjećaje. Kolumnistica za savjete na forumu stranice Parents.com, dr. Emily Edlynn, objašnjava kako ćete biti učinkovitiji i savjesniji pri provođenju određenih metoda u takvim situacijama.
Najvažnije je za početak zapamtiti da nas naša djeca, kao i tuđa djeca, uvijek gledaju. Možda tako ne izgleda jer ne pospremaju svoje igračke iako vide da mi to radimo, ali djeca stvarno obraćaju pažnju na to kako reagiramo, posebno u stresnim situacijama, prenosi Parents.
Ostanite smireni
Ako drugo dijete udari vaše a roditelj drugog djeteta ne intervenira, vi možete, kaže dr. Edlynn. Pristupite svom djetetu i provjerite je li dobro. Mirno recite drugom djetetu da izgleda kao da je povrijedilo vaše i rastužilo ga. Ovakav pristup bi mogao dati do znanja drugom roditelju da također nešto učini. Vaša smirena reakcija također pokazuje vašem djetetu da je sve pod kontrolom. Dr. Eldyn smatra da je važno da roditelji nauče lekciju svjesnosti.
Jednostavno rečeno, praksa svjesnosti pomaže našem mozgu da ostane smiren u stresnim situacijama koje izazivaju snažne emocije. U konačnici, ovaj stupanj smirenosti pomaže nam da reagiramo najbolje što možemo. Praksa svjesnosti razvija snažnu svijest o mislima i osjećajima u sadašnjem trenutku. Samim činom priznanja sebi u nekom trenutku - moja ljutnja raste i mogu izgubiti kontrolu; želim ošamariti tog roditelja kao što je njegovo dijete ošamarilo moje - u kombinaciji s dubokim udisajima kako bismo iskontrolirali tu ljutnju, pomaže nam učinkovitije reagirati.
Što ako se incident ponovi?
Koliko god da ste evoluirali pomoću prakticiranja svjesnosti, također želite biti spremni na situaciju u kojoj se ponovi sličan incident. Problem tad postaje više strukturalne prirode. Svako dijete u skupini se zaslužuje osjećati sigurno, a opetovano agresivno ponašanje koje odrasli ne rješavaju na odgovarajući način ometa taj osjećaj sigurnosti.
Ako isto dijete ponovno povrijedi vaše dijete, slijedite prethodno opisane strategije. Nakon toga priđite roditelju ili odgajatelju koji je bio odgovoran za djecu za vrijeme incidenta i izrazite zabrinutost. Saznajte koje korake planira poduzeti za rješavanje problema. Bit će potrebno postaviti jasne granice i očekivanja, stoga se pobrinite da takve mjere poduzmu osobe odgovorne za to dijete.
Vrlo je vjerojatno da će svi roditelji u nekom trenutku biti u sličnoj situaciji, na ovoj ili onoj strani. Važno je reagirati ispravno, staloženo ali sigurno, pokazati svojoj ali i drugoj djeci kako se problemi najbolje rješavaju i dovesti do situacije koja će biti ugodna i korektna za sve uključene strane.
Međuvršnjačko nasilje - najčešći uzroci i prevencija
Najčešći uzroci međuvršnjačkog nasilja su usvajanje nasilja kao normalnog ponašanja, nerazumijevanje da je nasilno ponašanje loše, problemi u socijalizaciji, nedostatak pažnje od strane roditelja, nedovoljno razvijena empatija, napad kao obrana, kaže Iva Brčić, edukatorica programa Najsretnija beba.
Pa kako onda pridonijeti smanjenju međuvršnjačkog nasilja? Odgovor je jednostavan - edukacijom. Edukacijom djece, roditelja, odgojitelja i učitelja. Roditelji su djeci uzori i prvi modeli po kojima uče. Od njih usvajaju ponašanja, vrijednosti i uvjerenja. Odgojitelji i učitelji imaju sve veću ulogu u razvoju djece kao osoba jer uz njih provode više sati nego roditelji. Oni trebaju biti primjer koji će djeca slijediti i poštovati.
Djeca danas ne znaju rješavati sukobe, a emocionalna inteligencija je u opadanju. Prevencija međuvršnjačkog nasilja iziskuje konstantan rad s djecom, ali i odraslima. Djeca danas imaju nedovoljno razvijene komunikacijske i socijalne vještine, emocionalna inteligencija je u opadanju, ne znaju adekvatno rješavati sukobe i probleme, ne znaju kontrolirati emocije niti svoje ponašanje.
Da bi došlo do smanjenja svih vrsta nasilja među djecom, potrebno ih je naučiti navedenim vještinama. Jednom kada ih usvoje, više neće imati potrebu pribjegavati nasilju niti će ga trpjeti. Djeca će znati na miran način rješavati sukobe i nesuglasice.
Bez edukacije odraslih, prevencija ne može biti uspješna!
Međutim, bez edukacije odraslih, prevencija ne može biti previše uspješna. Odrasli trebaju uvidjeti da u oni modeli za učenje i da imaju ogroman utjecaj na djecu. Svako njihovo ponašanje, kritika, reakcija, ophođenje prema drugima je pohranjeno u dječju memoriju i ostavlja tragove, te utječe na njihovo samopouzdanje, kakvu će sliku razviti o sebi, na ponašanje i odnos prema drugima.
Iznimno je važno shvatiti i da kazne nikada ne daju željene rezultate. One možda kratkoročno saniraju problem, ali dugoročno samo ga povećavaju. One samo izazivaju otpor, ljutnju i osjećaj odbačenosti. S djecom se treba povezati, treba ih istinsku čuti i vidjeti. Teka tada se može postići pozitivna promjena.