Stanare u zagrebačkom Španskom susjedi razljutili neprimjerenom porukom
Kad živimo u gradu, pa onda još i u zgradi, jednostavno u obzir ne dolazi nepoštivanje kućnog reda i ponašanje koje ne uzima u obzir druge susjede. Istom se moraju naučiti i mališani, ma koliko nam nekad teško padalo neprestano ih smirivati i braniti neke stvari koje bi djeci trebale biti normalne, a – nisu primjerene zbog susjeda. Pravila se moraju naučiti i poštivati, barem u najvećoj mjeri, pa se za neke iznimke može i progledati kroz prste.
No, povremeno se nađe neki „biser“ koji onda naljuti sve susjede i nasmije one koji mu nisu u blizini, pa se ne moraju zamarati i birati strane. Tako je prije nekoliko dana u javnost dospjela poruka jednog stanara zagrebačke četvrti Špansko, koju je ostavio na oglasnoj ploči svoje zgrade. Sadržaj je neke nasmijao, neke naljutio, mnoge zgrozio.
„Susedi moji, smirite svoju djecu i prestanite trčkarati po stanu. Privežite ih po potrebi.“
Zbog ovog se početka poruke digla prašina u grupi Zakaj volim Špansko, u kojoj je objavljena fotografija poruke. Najveći broj ljudi reagirao je, naravno, zbog pozivanja na nasilje nad djecom. Iako se našlo i onih koji su reagirali govoreći da roditelji nekad stvarno ne znaju smiriti djecu, pa da zna biti svega, velika većina ljudi nije ostala ravnodušna na poziv da se – djeca vežu.
Nije lako ugoditi svima, nije lako s malom djecom ne proizvoditi baš nikakvu buku, nije niti lako trpjeti tu buku ako želiš svoj mir, ali jedno nam pada na pamet: živimo u gradu i svi se moramo barem malo prilagoditi. Niti je u redu djecu sputavati do te mjere da nikad ne proizvode buku, niti je u redu očekivati da se djecu baš nikad ne čuje. Niti ikog od susjeda.
Da, tolerancija na sve nam je sve niža, ali neke granice ipak moraju postojati. Moramo biti svjesni da ne živimo u šumi, sami sa sobom, nego u gradu, te da to sa sobom nosi određene ustupke i određena odricanja.
U komentarima su se mnogi osvrnuli upravo na – djecu. Iako se ne slažu svi, naravno, s vezanjem djece na koje susjed poziva, mnogi ističu da djeca, odnosno buka koju proizvode, ipak prelazi granicu poštivanja kućnog reda. „Djeca od 6 godina nemaju što trčati i skakati po stanu u 23h i uz to još vrištati…“ piše jedna komentatorica, a druga starija se, sad već uobičajeno, priključuje: „Danas su djeca katastrofa bez obzira na odgoj. Ne smiješ povisiti glas, ne smiješ ga ni malo po riti, ne smiješ u biti ništa. Zaštićeni su k'o lički medvjedi.“ Takve poruke nećemo niti komentirati.
Mi ćemo se prikloniti dijelu jednog komentara koji kaže ovako: „Urbani način života pretpostavlja toleranciju prema tuđim navikama (poneki tulum i sl.), ali i obzir i uvažavanje drugih.“ I u ovom je sva mudrost, koju nekad nije lako pokazati.