Roditeljima je važno znati jesu li djeca jela i ima li nasilja u vrtiću
Kao u svakom području u životu, tako je i vrtić za neke roditelje bolna tema, a drugi osjećaju potpuno povjerenje kada ostave djecu. Odlučili smo provjeriti koliko roditelji imaju povjerenja u odgajatelje i saznati što im je sve važno. Pitali smo mame, ali i potražili što se piše na forumu.
Maji, mami četverogodišnje djevojčice, važno je znati je li njezino dijete jelo, ali želi i da dijete dobije zagrljaj: "Kod teta mi je bitno da kažu ako nije jela. To mi je najbitnije! Da ne dozvoljavaju roditeljima da dovode bolesnu djecu. Na primjer, u vrtiću moje kćeri jedna teta je dozvoljavala da dođe dijete koje pije antibiotik. Da je zagrli. Ipak su tamo osam sati na dan. Od starije kćeri tete su čak imale red za zagrljaj prije spavanja. Svi bi dobili zagrljaj pred spavanje. To mi je bilo baš simpa. Inače, vrtićke grupe bi trebale imati 18 djece (barem je prije bio takav pravilnik), a s obzirom da su grupe od oko 25 djece, sretna sam da samo paze da se ne ozlijede. Kod starijih teta mi se sviđa što znaju puno brojalica i pjesmica kojih se i ja sjećam iz mladih dana... to me baš baci u dane djetinjstva pa se se rastopim na to".
S druge strane Katarina, mama 19-mjesečnog dječaka koji je u jaslice krenuo s godinu i 15 dana kada je još samo puzao zadovoljna je većinom stvari, međutim i ona želi znati je li dijete dovoljno jelo. "U principu sam jako zadovoljna tetama u jaslicama/vrtiću. Obzirom da su tete te koje mi praktički odgajaju dijete, imam puno povjerenje u njih i jako sam zadovoljna. Dosta rade s njima, bilo crtanje, pjevanje. Kako mi je dijete jasličarac dosta su radili i vježbe za njihovu dob, vezano za motoriku... Što me smeta: kako su u grupi dvije tete s jednom sam malo manje zadovoljna i to isključivo iz razloga sto ponekad trebam s pincetom izvlačiti riječi iz nje, čak i za neke banalne stvari poput koliko je danas ručao?", ispričala nam je.
Dobra i loša iskustva s tetama u vrtiću
"Mi smo prezadovoljni s tetama i cijelom grupom (3-5 godišnjaci, moje je najmlađi i ima 3). Jedna teta ima cca 40 godina i dvoje djece, druga je oko 30 i mislim da nema djece, što zapravo nema veze, jer vidim da ih djeca obje obožavaju, a i nama roditeljima se čine ok. Skroz su otvorene za dijalog i stalno potiču roditelje da dolaze na individualne razgovore", kaže mama lucky79 na forumu Klokanice.
Jedna od važnih stvari je komunikacija između roditelja i odgajatelja, tako mama pod nadimkom Račica objašnjava što je njoj važno: "Ja od teta očekujem da me izvijeste o eventualnom problemu, da mi kažu ako nije jela i da spriječe nasilje među djecom (tučnjave i uvrede). Uopće ne očekujem da me svaki dan detaljno izvještavaju o tome što je moja kćer radila jer znam da je to jednostavno nemoguće. Naš pedagoški standard za broj djece u grupi kao prvo nije uopće pedagoški a niti human. Ja se, iskreno, divim i skidam kapu tetama".
Dragi roditelju, mislite da se odgajatelji na poslu 'samo igraju'?
Međutim, neki roditelji imaju jako loša iskustva, mama Miki29 nezadovoljna je kako odgajateljice radi s djecom: "Moje dijete ide u vrtić, a tete KATASTROFA, samo da im prođe vrijeme, nikakve aktivnosti, NIŠTA, ako nešto pitaš u vezi djeteta to su takvi odgovori da bi bilo bolje da si šutio, a inače je vrtić takav, bitno da izvana izgleda predivno".
Kolumnistica Snježana Klarić i mama dječaka Dina u svojoj kolumni pisala je kako svi trebamo imati puno razumijevanja za odgajatelje u vrtićima jer rade s našom djecom, a neki ljudi još uvijek misle kako je vrtić zapravo zabavište te postavlja pitanje koliko zapravo roditelji rade sa svojom djecom. "Pozdravljam tete u vrtićima koje u minimalnim uvjetima rade s našom djecom, priznajmo, više nego u datom trenutku mi. Iznimaka naravno ima, ali da sve češće od drugih tražimo da više rade za našu djecu nego mi kad su u pitanju aktivnosti, tražimo", kaže iskrena Snježana.
Maja Jurin, mama i naša kolumnistica, imala je svoje iskustvo s tetama u vrtiću, bilo je i dobro i loše. U svom tekstu "Kako mirne duše ostaviti dijete u vrtiću?" opisala je što su sve prošli, ali i napisala kakvo je njezino iskustvo s odgajateljima. "Kažu da puno toga ovisi o tetama, ja se s tim potpuno slažem. Prve tete u našem državnom vrtiću su bile – jedna super, druga užas. Pod užas mislim da se treći dan adaptacije derala na mene u prisustvu mojeg djeteta i to zato jer smo došli 15 minuta nakon njenog roka (iskreno, nismo ni znali kad trebamo doći). Naravno, to bezrazložno deranje učinilo je da moje dijete ne želi ni blizu teti koja viče", kaže Maja u svom tekstu.
Ne žalim što mi je dijete krenulo u jaslice s godinu dana
Što kaže odgajateljica i što je važno u komunikaciji s roditeljima?
Odgojiteljica i naša kolumnistica Sanja Hajsek naglašava da je važno da roditelji znaju koje su informacije bitne. "Važno je roditeljima svakodnevno prenositi informacije. Ali treba znati prepoznati što je bitna, a što manje bitna informacija. Odgojitelji često kažu "Sve je bilo uredu!", to znači da je dijete spavalo, jelo, pilo, igralo se i provelo dobar dan u vrtiću. Ako ipak nije bilo tada to svakako treba prenijeti roditeljima zbog daljnjeg tijeka djetetovog dana i ispunjavanja njegovih temeljnih potreba. Sve informacije vezane uz djetetovo zdravlje treba također prenijeti te o onda ako se dogodila neka specifična situacija, npr. neki konflikt ili slično", objasnila nam je Sanja i što bi sve roditelji trebali znati.
Uvijek se mogu dogovoriti i individualne konzultacije, ali i paziti na djetetova prava."Dijete također treba i pohvaliti pred roditeljima. Često roditelji žele više informacija tada se treba dogovoriti za individualne konzultacije gdje će roditelji dobiti sve detaljne i bitne informacije o djetetovom razvoju te općenito o njegovom ponašanju i aktivnostima u vrtiću. Na vratima sobe često u isto vrijeme bude više roditelja pa treba paziti na zaštitu podataka i prava samog djeteta, a i roditelja. Odgajatelji u sobi imaju još djece koju trebaju zbrinuti stoga su često u stresnim situacijama kada djeca dolaze i odlaze. Stoga sve kratke informacije daju se na vratima, a za one bitne i često važnije od toga je li dijete spavalo ili nije, je li jelo ili ne na individualnim konzultacijama", dalje objašnjava Sanja.