Problemi odgojitelja: Gradovi se hvale da su 'prijatelji djece', a krše se prava djece i radnika
Zamisli se da si sama u sobi s još od 13 do 19 djece u dobi do tri godine. To su djeca kojima moraš promijeniti pelene, hraniti ih, igrati se, učiti ih, a pri tome uvijek trebaš imati osmjeh na licu, biti dobre volje. Odgojiteljice rade u dvije smjene po 5,5 do 7 sati, što znači da se u najboljem slučaju preklapaju četiri sata, a ostatak vremena je samo jedna “teta” s djecom. Broj odgojitelja i broj djece u grupi je nešto što je apsolutno najveći problem odgojiteljima u njihovom dnevnom radu.
Problem je zbog toga što se nažalost ne poštuje državno-pedagoški standard koji je donesen 2008. godine. Nažalost nisu se dogodile kvalitativne promjene koje su iz Sindikata očekivali da će se dogoditi po pitanju rješavanja poštivanja Zakona, provedbe i njihove implementacije u stvarnosti.
Znaš vrtiće koji bi dobro iskoristili 50 000 kn? Napiši priču zašto baš tvoj favorit zaslužuje donaciju i pošalji prijavu putem obrasca. Vrtić s najviše glasova dobit će 25 000 kn, drugoplasirani 15 000 kn, a trećeplasirani 10 000 kn.
No to je samo djelomično rješavanje problema na što je ovaj sindikat upozoravao pa i organizirao prosvjede kako bi se javnost upoznala s lošim radnim uvjetima zaposlenih u sustavu, koji pod fizičkim i psihičkim opterećenjem rade u "nemogućim situacijama". No kada se nešto dogodi, sva krivnja ide prema odgojiteljima i tek tada se barem na trenutak netko zamisli. "Kako je uopće moguće raditi i provoditi kvalitetan odgojno obrazovni rad u ovakvim uvjetima?" , pita se predsjednica Žilić.
"Dok god odgovorni, osnivači predškolskih ustanova, ne budu rješavali uzorke već se samo bavili posljedicama, problem će i dalje egzistirati, te je moguće za očekivati i veći odlazak radnika iz struke kao što je situacija već sada", kaže Žilić te dodaje kao se odgajatelji teško pronalaze na tržištu rada, a ne treba se tome čuditi kad je sustav inertan, trom i ne prati stvara stanja i potrebe za smještajnim kapacitetima kako bi to trebalo biti.
"Imamo kvalitetan kadar, kompetentne odgojitelje, visoko obrazovane ljude, ekipirane stručne službe, kvalitetne programe za uzor mnogim europskim zemljama, ali zbog loših radnih uvjeta postajemo djelatnost koja je marginalizirana lošim potezima naših osnivača i nečinjenjem", naglašava predsjednica Žilić i ističe: "Važno da se gradovi hvale da su "gradovi prijatelji djece", a svjesno se krše prava djeteta i prava radnika, na ovakav način".
Zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema pozivu i kreativnosti odgajatelja oni od nemoguće situacije izvuku maksimalno. Ali oni ne mogu izmisliti veći prostor, ne mogu stvoriti bolju opremljenost, ali sa svojim entuzijazmom i angažmanom kompenziraju tako da mi kao roditelji, a prije svega djeca, nikada "tu težinu svega onoga što mi moramo u danu izmisliti da stvorimo najbolje uvjete ne vide, što je dobro, ali opet to dugotrajno i ne može biti dobro rješenje".
Resorno ministarstvo je u nekoliko navrata upoznato s problemima no čini mi se da nedovoljno ozbiljno shvaćaju ovu djelatnost, koja je temelj odgoja i obrazovanja. Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u budućnost, no to izgleda "nije vrijednost“ kojoj se teži! Radnici u sustavu diljem Hrvatske, su jako nezadovoljni, ogorčeni i spremi za nove sindikalne aktivnosti, napominju iz Sindikata.
Možda neka generacija djece, naši unuci će doživjeti da taj sustav zaživi i funkcionira onako kakav bi trebao biti.