Polazak i prilagodba na vrtić: Dopusti djetetu da osjeća tugu
Tvoje dijete kreće u jaslice ili vrtić? Ako je ova nova avantura pred tobom i tvojim mališanom, zasigurno ti se u glavi gomila bezbroj pitanja: kako djetetu olakšati polazak ili povratak u vrtić, što kao roditelj možeš učiniti da sebe pripremiš na dječji polazak u vrtić, što ako dijete ne prihvaća vrtić - plače, otima se, ne želi ostati u vrtiću, kako se nositi s dječjom tugom ili ljutnjom zbog "ostavljanja" u vrtiću te što možeš učiniti kako bi vrtićko iskustvo tvogg djeteta bilo ugodno.
"Kako bi djetetu olakšali polazak ili povratak u vrtić, najvažnije od svega je da roditelj bude spreman. Savjet roditeljima je da se oni sami upoznaju s vrtićem, odu do vrtića, vide kako izgleda, upoznaju 'tete', sami se asimiliraju kako bi pomogli djetetu da se pripremi za ovaj veliki korak", rekla nam je Jelena Stanković, voditeljica radionica u Centru Prirodno roditeljstvo.
Polazak u vrtić velika je promjena u životu djeteta, što roditelji mogu očekivati u prvim danima i tjednima?
"Ponekad su djeca ekstatična kod polaska u vrtić, najčešće trogodišnjaci koji su završili sve faze psihološko-emocionalnog razvoja i spremni su za socijalizaciju, žele se družiti, ulaze veselo u vrtić, opčinjeni su novim prostorom, ljudima, novim prijateljima i aktivnostima. No u praksi nije sve uvijek tako. Kod većina djece postoji i neka doza ljutnje, tuge i određene boli vezane za tu separaciju koja se tad događa. Dijete je najčešće tužno, a znakovi teže separacije su kad je jako tužno, plače, vrišti, drži se čvrsto za roditelja i ne želi se odvojiti", objašnjava Jelena Stanković.
Dijete vam ništa ne priča o vrtiću? Probajte s ovih 25 pitanja!
Roditelji griješe kad se trude suspregnuti djetetove suze i tugu
Kako se zapravo nositi sa suzama, tugom i ljutnjom zbod ostavljanja u vrtiću i svim tim emocijama kod djeteta, kad ni nama roditeljima nije svejedno ostaviti dijete u toj situaciji?
"Najčešća greška koju roditelji rade je kad se trudimo suspregnuti dječje suze. Govorimo im: 'Smiri se, nemoj plakati', nudimo im razne nagrade koje će dobiti ako prestane plakati. Ono što mu s tim govorimo je da tuga nije dobra emocija. I da mi ne znamo što bismo s njom", naglašava Jelena Stanković.
Pokažite djetetu svoju sreću, ali i ljutnju i tugu
"U trenutku te velike promjene, jer ta prva socijalizacija je doista velika promjena u životu djeteta, važno je dopustiti djetetu da bude tužno ako je to ono što osjeća. Znam da to zvuči jednostavno, ali to većini roditelja teško pada. Djeca osjećaju samo jednu emociju u jednom trenutku. Ako je tužno, onda je stopostotno tužno, za njega ne postoji ništa drugo osim tuge", savjetuje te dodaje koliko je važno da si roditelj uzme vremena, da prilagodbu odradi što kvalitetnije, naravno uz pomoć teta u vrtiću, koliko god dugo trebalo, tjedan, dva tjedna ili mjesec dana.
"Najvažnije na što roditelj treba napraviti je znati kako se nositi s tim burnim emocijama. Djeca još ne poznaje tete i sve mu je novo i jedino što mu je poznato su mama i tata. Zbog toga moramo zaboraviti na sat, na mobitel i biti prisutni. U početku će separacija biti kraća pa sve duža i ona se mora vježbati kako bi postala podnošljiva. Dijete mora osjetiti da roditelj ima vremena za njega. Znači ne smije mu govoriti: 'Zašto plačeš, nemoj biti tužan'. Treba mu dopustiti da osjeti svoju tugu i reći mu: 'Ljubavi moja, plači koliko želiš, tu sam, uz tebe sam, znam da si tužan što idem, ispači to s mamom ili tatom, grlim te, mazim...' Ovo je nešto što i mi odrasli najviše priželjkujemo i trebamo", kaže Jelena Stanković.
Važno je pustiti dijete da osjeća tugu kod separacije
Često se kretanje u vrtić preklapa s razvojnom fazom "rapprochementa" (ponovnog približavanja). Kako prepoznati ovu normalnu razvojnu fazu i što učiniti u slučaju preklapanja regresivne razvojne faze i polaska u vrtić te što je odgođena reakcija u prilagodbi na vrtić, kao i savjet za roditelje djece koja kreću u jaslice, poslušajte u videu: