Imam dijete od 6 godina koje na jesen kreće u školu i do sada nije ostajao sam, osim igre pred zgradom. U školi nemamo mogućnost produženog boravka jer živimo u maloj sredini i sve me više strah njegovog osamostaljivanja. U par situacija, kad bi ostajao sam na par minuta (npr. ispred zgrade dok odem do auta nešto uzeti, a ne vidi me ali zna da se vraćam odmah) panično bi zvao ili počeo plakati. Kad se susretne s psom (kojeg se jako boji) dok se igra pred zgradom, ne zna se snaći u novonastaloj situaciji već panično plače. Zanima me kako mu pomoći da nauči kontrolirati ponašanje (strah i paniku) u takvim situacijama i postaviti se ispravno? S obzirom na ovakve reakcije, strah me pomisliti kako će to biti kad počne škola, dogodi se neka nepredviđena situacija, a mene ne bude u blizini. Kako dijete naučiti da se snalazi u situacijama koje pred njega donosi odrastanje?

Osamostaljivanje je proces koji traje i za njega je potrebno vrijeme. Vaše dijete kreće u školu za nekoliko mjeseci te imate vremena poticati ga u tome, te istovremeno pratiti njegovu spremnost. Razumijem da ste zabrinuti kako će se dijete snaći kad krene u školu, no važno je da ne očekujete pomake preko noći. Razgovarajte s djetetom i pitajte ga kako se osjeća kada je samo. Brine li ga, boji li se nečega. Upoznajte ga sa strukturom vremena koja ga čeka najesen i kako vidite da će ga provoditi. Nekoliko puta prođite svaki segment tog slobodnog vremena i istovremeno šaljite poruku djetetu da vjerujete da će to moći. 

Ako će dijete dolaziti iz škole kući samo, važno je da taj put prođete više puta zajedno kako bi dijete upoznalo dionicu te se vi uvjerili u njegovo sigurno ponašanje u prometu. Također, ispitajte mogućnost postoji li još neko dijete koje će prolaziti isti put ili će po nekoga dolaziti druga odrasla osoba koja bi mogla pratiti i vaše dijete. Potom dogovorite pravila koja očekujete da dijete poštuje po dolasku kući. Vježbajte otključavanje i zaključavanje. Dogovorite da vam se, po dolasku, javi telefonom. Naučite ga brojeve telefona važnih osoba. Nadalje, recite što očekujete da radi dok je samo i ograničite to na nekoliko vrlo jasnih pravila. To može biti gledanje televizije, pisanje zadaća, igranje određenim igračkama. Također, istaknite ono što ne dopuštate: npr. paljenje štednjaka, otvaranje vrata, izlazak bez dogovora. 

Razmotrite sve mogućnosti u susjedstvu koje su vam dostupne u slučaju da se dijete osjeća nesigurno u nekoj situaciji. Možda postoji susjed kojem se može obratiti kada mu je potrebna kakva pomoć. Upoznajte dijete i s tom  mogućnošću. No, najvažnije jest da vjerujete i osluškujete svoje dijete. Odnosno, da mu pošaljete poruku da ono to može, no istovremeno da ćete biti dovoljno fleksibilni i otvoreni mijenjati pravila ukoliko je dijete ustrašeno. 

Proces osamostaljivanja jest proces koji traje i ponekad nije lagan ni za roditelja ni za dijete. No, što je roditelj sigurniji, postaje sigurnije i dijete. Već kroz nekoliko mjeseci djeca koja su u tom procesu podržana pokazuju velike pomake. Sretno!

Jeste li spremni za prvi razred?

Kći treba u školu, a ne želi se odvojiti od mene