Ovih 11 iskustava može od sretne djece stvoriti nesretne odrasle osobe
Kada razmišljamo o iskustvima iz djetinjstva koja ostavljaju posljedice, obično pomislimo na velike traume ili dramatične događaje. No stručnjaci upozoravaju da i neke svakodnevne situacije, koje roditelji često ne doživljavaju kao ozbiljne, mogu dugoročno utjecati na djecu.
Većina roditelja nema loše namjere, ali određeni obrasci ponašanja mogu kod djece ostaviti osjećaj nesigurnosti, neprihvaćenosti ili emocionalne usamljenosti koji ih prati i u odrasloj dobi.
Stručnjaci su izdvojili 11 iskustava iz djetinjstva koja mogu ostaviti posebno dubok trag.
1. Roditelji su umanjivali njihove emocije
Djeca kojoj nije dopušteno otvoreno pokazivati emocije često odrastaju u odrasle osobe koje teško razumiju vlastite osjećaje.
Kada roditelji ignoriraju, umanjuju ili prekidaju dječje emocije, djeca mogu razviti osjećaj da su njihovi osjećaji „previše“ ili nevažni. Stručnjaci upozoravaju da djeca tada često nauče potiskivati emocije umjesto da ih zdravo izražavaju i obrađuju.
2. Bila su zlostavljana, a nitko ih nije zaštitio
Djeca koja su doživjela vršnjačko nasilje i pritom nisu imala podršku odraslih često dugo nose posljedice takvog iskustva.
UNICEF upozorava da je djeci važno vjerovati, saslušati ih i pomoći im da se osjećaju sigurno, umjesto da ih se tjera da „očvrsnu“ ili ignoriraju problem.
Kada djeca osjećaju da ih nitko ne štiti, često razvijaju osjećaj usamljenosti i bespomoćnosti.
3. Nisu imali prijatelje
Prijateljstva u djetinjstvu imaju važnu ulogu u emocionalnom i socijalnom razvoju djece.
Stručnjaci navode da bliska prijateljstva djeci pomažu razviti osjećaj pripadnosti, suradnje i bliskosti s drugima.
Djeca koja se osjećaju izolirano ili nemaju priliku razvijati prijateljstva često kasnije teže grade odnose i imaju lošiju sliku o sebi.
4. Morali su sami nositi velike probleme
Djeca koja nisu naučila zdrave načine suočavanja sa stresom često i kasnije teško upravljaju emocijama i tjeskobom.
Stručnjaci ističu da djeca upravo kroz odnos s roditeljima uče kako se nositi s teškim situacijama.
Tehnike poput razgovora o emocijama, dubokog disanja, smirivanja ili traženja pomoći važne su vještine koje djeca trebaju usvojiti još u ranom razdoblju.
5. Bila su često i grubo kritizirana
Djeca koja su često bila izložena gruboj kritici roditelja često kasnije razvijaju vrlo strogi unutarnji glas prema sebi.
Psihologinja Nelda Andersone upozorava da takva djeca često odrastaju vjerujući da nikada nisu dovoljno dobra.
Posljedica može biti nisko samopouzdanje i osjećaj da ljubav i prihvaćanje moraju zaslužiti.
6. Roditelji su imali nerealna očekivanja
Kada roditelji od djece očekuju savršenstvo ili postavljaju previsoke standarde, djeca često razvijaju osjećaj da stalno razočaravaju druge.
Stručnjaci upozoravaju da takva djeca često odrastaju u perfekcioniste koji svoju vrijednost mjere isključivo kroz uspjeh i postignuća.
7. Nisu smjela sama donositi odluke
Djeca koja nemaju priliku samostalno donositi odluke često kasnije nemaju povjerenja u sebe i vlastite sposobnosti.
Razvojna psihologinja Marilyn Price-Mitchell objašnjava da djeca kroz donošenje odluka razvijaju osjećaj samostalnosti i uvjerenje da se mogu nositi s izazovima.
Bez toga mnogi odrasli kasnije stalno traže potvrdu drugih ljudi i teško vjeruju vlastitim procjenama.
8. Roditelji su ih uspoređivali s braćom i sestrama
Uspoređivanje djece s braćom i sestrama može ostaviti dubok osjećaj manje vrijednosti.
Djeca tada često imaju osjećaj da nisu dovoljno dobra takva kakva jesu i da će biti voljena samo ako postanu sličnija „uspješnijem“ djetetu u obitelji.
9. Dom nije bio sigurno mjesto
Osjećaj fizičke i emocionalne sigurnosti ključan je za zdrav razvoj djece.
Kada djeca odrastaju u domu u kojem nema osjećaja sigurnosti, podrške ili razumijevanja, posljedice se često osjećaju i u odrasloj dobi.
Stručnjaci upozoravaju da djeca trebaju prostor u kojem smiju pokazivati emocije bez straha od ismijavanja, kažnjavanja ili odbacivanja.
10. Roditelji su uskraćivali nježnost
Djeci su potrebni zagrljaji, nježnost i otvoreno pokazivanje ljubavi kako bi razvila zdrav osjećaj vlastite vrijednosti.
Istraživanja pokazuju da djeca koja tijekom odrastanja dobivaju više nježnosti i emocionalne topline kasnije imaju manje problema s tjeskobom i stresom.
Posebno štetno može biti kada roditelji uskraćuju ljubav ili pažnju kao kaznu.
11. Njihov trud i uspjesi nisu bili primijećeni
Djeca trebaju osjećaj da njihov trud netko vidi i cijeni.
Kada roditelji rijetko pokazuju ponos, podršku ili ohrabrenje, djeca često odrastaju s osjećajem da nisu dovoljno vrijedna ili sposobna, piše Yourtango.