U nedavno održanom natječaju "Naj teta iz vrtića" Klokanice i Pampers Pantsa odali smo priznanje svim odgajateljima u Hrvatskoj. Na natječaj su stigle stotine priča, redakcija Klokanice odabrala je devet finalista u tri kategorije, a zatim su naši čitatelji odabrali tri pobjednika.

Arijela Bajkin, odgojiteljica u Dječjem vrtiću "Duga" iz Umaga, naša je pobjednica u kategoriji "Naj teta pričalica". Teta Arijela imala je 433 pobjednička glasa. U međuvremenu je prestala raditi jer je bila na zamjeni i sada traži novi posao.

naj teta pričalica Mama, čitaj polako i lijepo kao što nam čita naša teta Arijela

'Što ima ljepše nego nasmijano dječje lice?'

Pitali smo tetu Arijela kako se osjećala kada je saznala za nominaciju i koliko ju je iznenadila, ali onda smo otkrili da je natječaj vidjela i prije nego li je nominirana."Otvorim Facebook i vidim sve i svašta. Zapne mi za oko Klokanica i natječaj 'Naj teta iz vrtića', pomislim si koji fora natječaj. Tko zna hoće li biti prijavljen netko koga znam ili još bolje neka od mojih kolegica, možda iz mog vrtića?! Kad ono za nekoliko dana dolazi mama u vrtić, sva vesela s pitanjem: 'Tete, mogu li vas prijaviti na natječaj s Klokanice, jeste li možda vidjele na Facebooku?'. Pitala sam mamu: 'Ma možete mama, što moramo mi raditi?', samo je rekla: 'Ništa! Ne brinite, sve ću ja već sam smislila fora priču za svaku'', ispričala je naša pobjednica 

"Prije nego me mama prijavila poslala mi je priču koju je napisala, toliko me ganula da sam plakala, a i sve kojima sam pročitala. Kada radite tako kratko kako ja, tek tri godine, a u ovoj skupini niti dvije pune godine, to vam jako puno znači. Daje vjetar u leđa da ipak svoj posao radite dobro i da niste pogriješili u odabiru zanimanja", dalje priča Arijela. 

"A to je posao koji sam oduvijek željela raditi. Kaže moja mama: 'Od kad znaš za sebe samo si govorila da ćeš biti teta u vrtiću'. A zašto ne? Što ima ljepše nego nasmijano dječje lice, slađe od dječjeg poljupca, smješnije od djeteta koji u čudu pita 'ma kako ti to sve znaš?'", kaže teta Arijela o svom pozivu i radu s djecom.

zadovoljstvo tetama Roditeljima je važno znati jesu li djeca jela i ima li nasilja u vrtiću

'Sigurna da su moje tete 'krive' što sam danas odgojitelj'

"Sjećam se svog prvog dana u vrtiću kao da je danas.  Imala sam šest godina. Ulazim u sobu promatram, djece ima, soba je ok, mama možeš ići doma, meni će tu biti dobro. Mama mi objašnjava da danas mora biti sa mnom, a ja ju uvjeravam da može ići doma jer tu ću se imat s kim igrati, a ne kao kod kuće gdje me nona čuvala i nisam se imala s kime igrati. Ulazi djevojčica i plače, meni ništa jasno. Pitam mamu zašto plače pa tu ima djece i igračaka, puno igračaka. Ne sjećam se njezinog odgovora, ali sam poprilično sigurna da su moje tete „krive“ što sam danas odgojitelj. Sada kao odgojitelj shvaćam zašto je djevojčica plakala, odnosno da je plakala iz nesigurnosti i straha od nepoznatog", ispričala nam je Arijela o svojim vrtićkim danima.

Koliko i danas uživa u vrtiću i radu s djecom pokazuju i njezine slatke priče. Za vrijeme Valentinova tete su s djecom pričale o ljubavi. "Jedan dan nakon popodnevnog odmora jedno dijete mi je reklo: 'Teta kad odrastem ja ću tebe ženiti'. Kad je došao tata po njega ispričala sam mu što je dijete reklo, a na to će tata: 'Ma ja parcelu (za kuću) imam pa ću vam dati', svi smo se nasmijali. Drugo jutro dolazi mama smijući se i prepričava kako je njezin sin i kući pričao da je zaljubljen  u svoju tetu i kako već ima listu koga će zvati u svatove. To je trajalo neko vrijeme, a kasnije se ipak odlučio za neku mlađu", opisala nam je teta Arijela. "U isto vrijeme drugi dječak svaki put kad bi slagali puzzle pitao bi me kad ćemo zajedno na pizzu. Ja sam mu odgovorila da ćemo ići kad bude skupio novac. Drugi dan pojavio se u vrtiću sa 2 kune i rekao da sad ima novac i da me može voditi na pizzu", nastavlja dalje.

što roditelji ne znaju 'Dječji vrtić nije čuvalište, a odgojiteljice nisu tete'

'Volim čuti tišinu kad slušaju priče'

Naša 'Naj teta pričalica' uživa u pričanju priča i nada se da će se razviti i u tom smjeru. "Svakodnevno prije spavanja izbrojimo do 10. Djeca me znaju pitati hoću li danas čitati priču koju su oni donijeli od kuće. Na 10 sva djeca moraju biti u pidžamama, udobno smještena u krevetu jer počinje priča. Volim „čuti“ tišinu kada slušaju priču, ali i vidjet ponos u očima kada čitam slikovnicu koju su donijeli od kuće", kaže ponosna teta Arijela.

Iako uživa u svom poslu i dječjim osmjesima voljela bi da ljudi shvate koliko je posao odgajatelja ozbiljan te da su odgajatelji uz roditelje najvažnija karika u dječjim životima. "Voljela bih kad bi ljudi shvatili da se mi na poslu ne igramo, da nismo čuvalište, već odgojno – obrazovna ustanova koja priprema djecu za daljnji život i u njihovoj najosjetljivijoj životnoj dobi gradi snažne temelje za ono što ih čeka u školi i daljnjem odrastanju. Po mojem skromnom mišljenju odgojitelji su uz roditelje najvažnija karika u njihovom životu koji im pomažu razviti maštu i pripremiti ih za život i školu", dalje kaže. 

Svoju budućnost vidi u vrtiću uz djecu. "U budućnosti bih poželjela ugovor za stalno kako bih ostala sa svojom djecom sve do škole jer su mi se duboko urezali u srce, te se želim još više opustiti i posvetiti radu sa njima, a nadam se osobnom razvitku kao teta pričalica. Ovim putem želim se zahvaliti svim roditeljima koji su glasali za mene. Hvala vam", na kraju nam je rekla naša teta pričalica. 

biti 'teta' u vrtiću Dragi roditelji, mislite da se odgajatelji na poslu 'samo igraju'?