Mališan je pošarao sav – bijeli – namještaj. Mama je ostala nevjerojatno smirena: 'Želim ono što ona uzima'
Za malo dijete dom koji nije prilagođen djetetu krije mnoge opasnosti. Televizor može lako poletjeti ako se nespretno povuče i ozlijediti dijete, ormarić koji nije pričvršćen može itekako biti opasan, a gdje su još sve utičnice, tegle sa cvijećem… Da, neprilagođen dom može biti opasan za malo dijete. A što je s obrnutom situacijom?
Naravno, šalimo se, ali ne griješimo puno kad kažemo da mališani mogu biti prava opasnost za namještaj, na primjer, za zidove, tepihe, za stolove… A ono što spaja sve ove pojmove je još jedan pojam: boje. Boje bilo kakvih oblika. I to je tek najopasnija stvar u rukama mališana, ako zanemarimo hranu, čokoladu, mlijeko i slično. Zato mnogi prije nego što postanu roditelji ne mijenjaju namještaj, ne kupuju novi, paze da bude određenih boja…
Upravo je zato ono što je mama dvoje mališana objavila nedavno na svom profilu na Instagramu mnoge dirnulo na poseban način. Ta je mama dizajnerica interijera Grace Kaage (da, dizajnerica interijera) koja voli bijeli namještaj (da, bijeli). Njezin 2-godišnji sin Christian imaju je drugu ideju unutarnjeg dizajna. On je utvrdio da u prostoru nedostaje malo crvene boje, pa je pomislio „Dodaj malo boje, malo crvene…“
Zamisli da ti dijete crvenim flomasterom ukrasi bijeli namještaj – kutnu garnituru, fotelju, a na kraju i drveni stol. Već te hvata nelagoda, znojiš se, ruke ti se tresu, usne podrhtavaju, već smišljaš 1001 kaznu i čuješ se kako urlaš? E, pa, mi te razumijemo. A ujedno puno manje razumijemo ovu mamu iz snimke. Ali joj se divimo!
Obilazak rukotvorina
U svom videu koji ima više od 32 milijuna pregleda, ova mama vodi sina Christiana u obilazak njegovog dodatka uređenju doma i on ponosno pokazuje svoje dodatke namještaju. Crvene žvrljotine na bijelom namještaju, jastucima, a mama sve gleda i zvuči beskrajno mirno. Otprilike kao da joj mališan pokazuje što je napravio od kockica.
„Što se dogodilo?" pita ona nježnim glasom, na što Christian odgovara „Bojio sam", uzima mamu za ruku i vodi je u dnevnu sobu.
„Bio je tako uzbuđen što me vodi u obilazak”, ispričala je Kaage za Today.com. „Mislio je kako je to bio sjajan umjetnički trenutak.”
„Jesi li to smio napraviti?“ pita ga mama na kraju obilaska, a on kaže „Da“, na što mama gotovo niti ne povisi glas, nego s naznakom odrješitog kaže „Ne!“
Na kraju videa Christian sjedi na stolcu, dok ga mama pita: „Gdje bojimo?"
„Samo knjiga", odgovara Christian.
Iako pomisli da može ići dalje igrati se, mama mu napomene da bez obzira na točan odgovor, mora ostati u „time-outu“, odnosno odmoru da razmisli o onom što je napravio.
Kako? Kako je ova mama ostala tako smirena na ono što se dogodilo? To je ono što su se mnogi pitali! Reakcije su tako bile vrlo zanimljive i šaljive.
„Dakle, gdje mališan sad živi?"
„Imao je pravo na odvjetnika. Vaše će ispitivanje biti odbačeno i nitko ga neće osuditi.”
„Mislim da sam upravo pronašla Christiana na eBayu"
„Možete imati bijeli namještaj ili dvogodišnjaka. Ne možete imati oboje. To su definitivno pravila."
„Želim to što ona uzima.”
„Ne volim to nježno roditeljstvo."
„Vaše strpljenje je za nagradu."
„Na licu mu piše 'i ja ću to ponovno napraviti.”
„Pa... ti si ta koja je odabrala bijeli namještaj. On je nevin!”
„Kako sam, zaboga, odgajala svoju kćer kao samohrani roditelj, a da nikada nije ništa naškrabala ili uništila? O da, sjećam se — čvrsto, jasno NE svakom ponašanju koje nisam odobravala...”
Kao odgovor na ove komentare Kaage je rekla vikanje jednostavno nije njen stil. Ona cijeni iskustvo učenja i želi da se njezina djeca osjećaju ugodno kada dođu k njoj nakon što donesu upitne odluke.
„On stvarno nije znao da čini nešto loše. To je potpuno razumno za odraslu osobu, ali on ima samo 2 godine”, objasnila je Kaage, napominjući da su imali sličan incident kad je njezina četverogodišnja kći Soren bila Christianovih godina.
„Obojila je naše zidove s više markera. Rješili smo to otprilike na isti način, a ona to više nikada nije učinila.”
Važno je naglasiti da je mama uspjela uz pomoć sina ukloniti sve umjetničke tragove s namještaja, te je u jednom od postova pisala upravo o tome.
„Flomaster je bio trenutak kad mi je umalo otkazalo srce, jer se nikad prije nisam suočio s tim", kaže Kaage. „Tako mi je laknulo što se opralo. Ali na kraju svega, to je samo namještaj."
Možemo jedino skinuti kapu i nakloniti se. I pridružiti se onima koji pitaju što koristi…