Evo zašto neka djeca govore o sebi u trećem licu i kad je vrijeme za potražiti pomoć

Unsplash+
Iako može biti vrlo simpatično i smiješno čuti dijete da govori o sebi u trećem licu, istina je da u nekom trenutku treba ipak poduzeti nešto po tom pitanju, jer se radi o zastoju u govoru.
Vidi originalni članak

„Niko hoće papati,“ je sasvim obična rečenica na koju se možeš nasmiješiti i dati Niki jesti. No, postaje malo smješnija, ako tu rečenicu izgovara tvoje dijete – koje se zove Niko. Govor o sebi u trećem licu često je i tema humorističnih serija, pa je sasvim očekivano da te ovakav govor tvog djeteta nasmije i bude ti simpatičan. No, je li u redu da dijete tako govori o sebi i zašto to rade?

istraživanje Istraživanje dokazalo: Više vremena pred ekranima - sporije usvajanje jezičnih vještina

Odgovor leži u malom, ali ne uvijek i zabrinjavajućem kašnjenju u razvoju govora.

Usvajanje govora važna je prekretnica u razvoju djeteta. Dječje komunikacijske vještine razvijaju se i napreduju kako djeca rastu i komuniciraju s okolinom. Međutim, ponekad može doći do kašnjenja ili stagnacije koje nam ukazuju da moramo poraditi na tom problemu. Na primjer, ako tvoje dijete o sebi govori u trećem licu, možda ćeš se morati posavjetovati sa stručnjakom da se utvrdi razlog ovakvog ponašanja.

Ljudi govore u prvom licu, odnosno koristimo zamjenicu “ja” da izrazimo svoje želje, iskustva i mišljenja. Kada dijete govori o sebi u trećem licu, obično koristi zamjenice "on", "ona", "oni" ili, kao Niko, vlastito ime kao subjekt rečenice. Ova je pojava dosta upečatljiva, a može biti uzrokovana različitim uzrocima. Evo koji su to najčešći uzroci i kako možeš pomoći svom djetetu.

Govori li u trećem licu?

Razmisli malo o govoru svog djeteta. Možda niti ne primjećuješ da se to događa, pa pokušaj u glavi prevrtjeti neke izjave svog djeteta: govori li najčešće u trećem licu, kao na primjer „Marija želi još slatkiša“, „ne želi se okupati“ ili „spava mu se ”? Ova vrsta verbalnog izražavanja uobičajena je u ranim godinama, odnosno do otprilike treće godine života. No, s navršene 4 godine, ovakva nas komunikacija može upozoriti na veći problem.

Ovakva komunikacija može biti dio procesa sazrijevanja, ali ako je dijete već krenulo u predškolu, a i dalje tako govori, moramo se zapitati oponaša li možda ono što vidi kod kuće. Ako malo razmisliš, nije neuobičajeno da djetetu kažemo: „mama je umorna“ ili „tata se trenutno ne može igrati s tobom“. Tada postoje mogućnost da dijete to jednostavno kopira.

Uzroci govora u trećem licu

Dok je ovo gore navedeno najlakše rješivo, važno je uzeti u obzir da postoje i neki medicinski uzroci koji mogu navesti djecu da govore u trećem licu. To su, na primjer, psihoza ili neki stupanj poremećaja iz spektra autizme (ASD).

Psihoza u djetinjstvu

Psihoza u djetinjstvu obuhvaća široku skupinu poremećaja koji imaju zajedničku osnovu: dijete nije u stanju razlikovati svoju unutarnju stvarnost od svoje vanjske stvarnosti. Stoga se pogrešne percepcije, nelogične misli i fantazije uzimaju kao istinite i uzrokuju zbunjenost i uplitanje u djetetov svakodnevni život.

Govor o sebi u drugom ili trećem licu je samo djelić simptoma koji se mogu pojaviti u ovom slučaju. Dijete može reći „gladan si“ ili „gladan je“ umjesto u prvom licu - gladan sam. To može značiti da dijete ima poteškoća s prepoznavanjem vlastitog identiteta.

Psihoze su rijetke kod djece i obično se javljaju u drugom desetljeću života. Međutim, neki simptomi dječje psihoze mogu biti prisutni već u dobi od tri godine.

Poremećaj iz spektra autizma

Poremećaj iz spektra autizma se može pojaviti u različitim stupnjevima i različito utjecati na svako dijete. No, govor o sebi u trećem licu, drugom licu ili s pitanjima je nešto što se često veže uz ovaj poremećaj i važan je znak upozorenja. Nekad se prvi tragovi mogu uloviti već i ranije, ali ovo može biti jasan pokazatelj da postoji problem. Ako sumnjaš na to, svakako se obrati stručnjaku.

Uvijek se raspitaj i pitaj

Sve u svemu, razlozi zbog kojih dijete može govoriti o sebi u trećem licu mogu biti različiti i nisu svi jednako ozbiljni. Velika je mogućnost da se radi tek o običnom kašnjenju u komunikaciji, a možda postoji važan poremećaj koji zahtijeva liječenje. U svakom slučaju, stručnjaci su ti koji mogu postaviti dijagnozu i uputiti roditelja i dijete u najprikladnije intervencije. U ovom slučaju može ti pomoći pedijatar, neurolog, dječji psiholog, logoped… No, važno je skrenuti pažnju na to na vrijeme.

istraživanje Mogu li česte infekcije uha odgoditi razvoj govora djeteta?

Posjeti missMAMA