Nekad dijete izgovori neku potpunu besmislicu, pa se pitaš odakle mu uopće to. Nekad izgovori nešto što ti zvuči zločesto, ali pokušaš ostati ustrajna u onom što je i izazvalo te ružne riječi. A nekad kaže – ne volim te! I ma koliko si govorili da su oni samo djeca, da nema smisla oko tog razbijati glavu, ne možeš si pomoći – riječi bole.

Čak i kad su toliko mali da ne mogu zapravo razumjeti što te riječi točno znače, baš te riječi – ne volim te – mogu u roditeljskom srcu izazvati pravu bujicu tuge. No, ono što u tom trenutku zaboravljamo jest da nam to govore uglavnom kada emocije preuzmu kontrolu nad njihovim glavicama, te da upravo tada trebamo pokazati empatiju i razumijevanja kako bismo izgradili na pravi način temelje za emocionalna suočavanja u budućnosti.

A tako im dobro ide 5 učinkovitih načina kako reagirati kad se dijete – duri

No, što zapravo tada treba reći, kako na takve riječi reagirati? Jer svaka takva situacija je prilika za rast i napredak vašeg odnosa i djeteta, ali može biti i prilika za malu katastrofu.

Teorija uma

Dijete koje razvija empatiju oslanja se na vještine koje pripadaju konceptu koji je nazvan "teorija uma", a odnosi se na sposobnost razumijevanja iskustva i perspektive druge osobe – odvojene i različite od nas. Mala djeca nisu sebični niti loše osobe, unatoč tome što ponekad uistinu tako izgledaju. Dijete se rađa i neko vrijeme života provodi egocentrično i uistinu ne zna kako vidjeti stvari iz tuđe perspektive.

Iako mala djeca još nemaju razvijen mozak za teoriju uma, ono što vide kao ponašanje svojih uzora, modela, to im pomaže da naposljetku to i sami postignu kada njihovi mozgovi budu spremni, obično oko 4. ili 5. godine.

U trenutku raspada sustava

Kad tvoje dijete ima potpuni raspad sustava, kad se dogodi neki ispad, nije lako imati na umu da to dijete u tom trenutku ne treba shvaćati doslovno, ali isto tako znati da njihove provokativne izjave imaju svrhu - izražavanje snažnih emocija. Ako želiš ispravno reagirati na velike, teške riječi i velike, teške osjećaje koje ti pokazuje, evo što je najbolje učiniti:

Ostati što mirniji. (Znamo, puno je lakše to reći nego učiniti, pa svakako svaki put kad u tom uspiješ čestitaj sama sebi na tom!)

Pokazati empatiju osvrćući se na njihove moguće emocije u vezi sa situacijom. Na primjer, reci: "Izgledaš ljutito zato što sada moramo ići kući iz parka. Možda si i tužan jer se ne možeš više igrati na toboganu na kojem si se toliko zabavljao."

Pomoći im da riječima izraze ono što bi zapravo htjeli i sami, samo ne znaju kako, umjesto nekih riječi koje bole, ali nemoj odbaciti njihovo iskustvo. Pa umjesto "Znam da me voliš!" možeš reći: "Rekao si da me ne voliš. Pitam se znači li to da je igranje u parku toliko zabavno da je stvarno teško otići."

Tvoja upotreba empatije u ovim trenucima - i smirivanje njihove oluje – dovest će te do dva ključna cilja: pomoći će djetetu da regulira snažne emocije tijekom ispada i dati mu primjer kako da pokaže empatiju, a što više vidi da to radiš, to će češće to pokazati u starijoj dobi kada bude prilike.

Prvi korak da ostanu smireni može im pomoći da brže prođu kroz te snažne osjećaje. Kada mi postanemo reaktivni (uzvraćamo vikanje), emocije na obje strane ostaju snažne ​​i cijeli sukob traje duže. Prevođenje njihove izjave na drugi način izražavanja iste emocije pokazat će im kako to učiniti u budućnosti, čak i ako je ta budućnost daleka.

Upravljačka ploča emocija

Kad bismo zavirili u mozak uzrujanog malog djeteta, vidjeli bismo nešto nalik nebu u oluji, gromove i munje kako svjetlucaju njihova limbičkog sustava, koji je zapravo upravljačka ploča za emocije u mozgu. No, problem leži u tom što drugi dijelovi njihova mozga koji bi trebali zaustaviti ili spriječiti oluju nisu još razvijeni. Budući da je tvoj cilj pomoći svom djetetu da izrazi emocije na odgovarajući način, sad je pravo vrijeme da s tim počneš, čak i ako možda nećeš vidjeti rezultate još nekoliko godina.

U ovakvim razdobljima, zbog prirode razvoja mozga u ranom djetinjstvu, znači da u vremenu kad su pojačane emocije na djelu, neke vještine koje su mališani tek nedavno svladalikao da nestaju, jer jednostavno zahtijevaju previše truda i energije, a ona odlazi u snažne emocije. Svaki put kad si u stanju mirno odgovoriti na burne reakcije, imenujući emocije umjesto djeteta, to će ostati zapisano u te iste neurone tako da će oni to na kraju učiniti sami.

Zašto je važan model

Ne moraš osjećati veliki pritisak, ali odnosi koje gradimo sa svojom djecom od samog početka oblikuju ono što se u psihologiji naziva "unutarnji radni model osobe". Način na koji se roditelji odnose prema djeci u ranim godinama daje im model za buduće odnose, što već jasno vidiš dok brineš o tome kako bi tvoj odgovor na emocije tvoje djece mogao utjecati na zdravlje njihovih odnosa kasnije. Dvije su ključne stvari koje mogu pozitivno utjecati na naše dijete, a mi ih svjesno činimo:

Svjedoči i potvrdi

Potvrdi njihovo iskustvo (koliko god to iskustvo bilo ludo). Djetetov osjećaj da ga roditelj uistinu razumije počinje u ranoj mladosti i nosi sa sobom izrazitu dobrobit kasnije u životu.

Izrazi brigu

Pokaži suosjećanje za cijeli raspon djetetovih emocija, govoreći da su svi osjećaji prihvatljivi (čak i ako sva ponašanja nisu). Što više slobode djeca osjećaju u doživljavanju i izražavanju teških, neugodnih emocija, to je bolje za njihovo cjelokupno psihičko zdravlje.

Ova dva dara koja možeš pokloniti svom djetetu ne samo da pridonose emocionalnim vještinama i dobrobiti, već također izgrađuju osjećaj samopoštovanja vašeg djeteta. Ovo samopoštovanje pomaže im da pronađu zdravije odnose u budućnosti, što je zapravo tvoj krajnji cilj, čak i u ovim svakodnevnim interakcijama u ovom razdoblju.

I to će proći…

U razdoblju kad su djeca mala ne postoji način da svaka interakcija bude čarobna ili čak pozitivna. Baš kao što mala djeca neprestano uče od nas, i mi neprestano učimo kroz ove odnose s njima. Baš kao što prihvaćate emocije svog djeteta kako biste ga naučili o ljubavi i sigurnosti u odnosima, tako uz malo truda možete prihvatiti i vlastito učenje kao dio rasta u roditeljstvu. Tvoja će te djeca sigurno voljeti zauvijek i uvijek, što god govorili u sada ne tako čarobnim trenutcima.

reakcije na stres Kako pomoći djeci da se nose s emocijama ovisno o dobi?