Depresija kod djece: 12 alarmantnih znakova koje ne smiješ ignorirati
Depresija kod djece i dojenčadi je stvarna. Roditelji mogu primijetiti da je dijete tužno ili povučeno, a dojenčad ili djeca mogu pokazivati širok raspon simptoma koji jednostavno nisu u redu. Depresija u djetinjstvu je ozbiljno stanje koje zahtijeva liječenje; nije samo riječ o bluesu koji će nestati sam od sebe.
Dječja depresija može nastati kao posljedica odvajanja od roditelja ili skrbnika, bolesti ili ozljede te zlostavljanja ili zanemarivanja u djetinjstvu. Ponekad čudne situacije mogu uzrokovati da djeca dožive simptome depresije, poput prometne nesreće ili svjedočenja obiteljskom nasilju.
Znakovi depresije dojenčadi i djece razlikuju se, što roditeljima otežava otkrivanje. Ono što roditelji primjećuju jest da im je dijete uznemireno, tužno ili neraspoloženo. Kada su promjene u ponašanju dojenčeta ili djeteta dovoljno ozbiljne da zabrinu roditelje, vrijeme je da se obratiš pedijatru ili stručnjaku za mentalno zdravlje djece.
12 alarmantnih znakova depresije kod djece:
- Osjećaj bespomoćnosti i tuge
- Niska razina energije ili umor
- Često plakanje
- Socijalna izolacija
- Problemi s koncentracijom
- Promjene u apetitu i obrascima spavanja
- Fizičke tegobe poput bolova u trbuhu, mišićima ili glavobolje
- Pretjerana osjetljivost, razdražljivost ili ljutnja
- Zaostajanje u školi
- Poremećaji u prehrani
- Samoozljeđivanje
- Suicidalne misli ili ponašanje
Djeca neće imati sve ove simptome, ali roditelji će primijetiti neke zabrinjavajuće promjene. Obiteljska povijest depresije, mentalnih bolesti ili obiteljskog nasilja može povećati rizik od depresije kod djeteta.
Dobra vijest je da se dječja depresija može liječiti. Ako je problem genetski ili biokemijski, lijekovi mogu pomoći stabilizirati raspoloženje. Međutim, roditelji moraju biti oprezni s antidepresivima jer neka djeca mogu reagirati pogoršanjem simptoma ili suicidalnim mislima.
Psihoterapija i savjetovanje pomažu djetetu i obitelji da zajedno rade na rješavanju problema. Roditelji mogu surađivati s pedijatrom, savjetnikom, psihologom i učiteljima kako bi pružili podršku djetetu i pomogli mu na putu prema stabilnosti i sreći.